 je pokazalo da nedovoljno definisano radno vrijeme i stalna dostupnost u toku rada od kuće predstavljaju dodatno opterećenje za zaposlene. U svrhu istraživanja anketirano je gotovo 500 ispitanika, koji od aprila ove godine rade od kuće.){kind=link}
Istraživanje Instituta za sociologiju pri Bečkom univerzitetu (Uni Wien) je pokazalo da nedovoljno definisano radno vrijeme i stalna dostupnost u toku rada od kuće predstavljaju dodatno opterećenje za zaposlene. U svrhu istraživanja anketirano je gotovo 500 ispitanika, koji od aprila ove godine rade od kuće.
Za 40% uposlenika u “Home Office-u“ poslodavci nisu jasno definisali u kojim terminima trebaju biti na raspolaganju, odnosno 41% je izjavilo da ih poslodavac redovno kontaktira i van uobičajenog radnog vremena. Isti procenat se pri tome osjećao i obaveznim da bude dostupan i izvan radnog vremena.
Po pitanju jasnog odvajanja radnog i slobodnog vremena pojavio se model prema kojem neki uposlenici imaju osnovno radno vrijeme od 10 do 15 sati, a ostatak mogu slobodno raspodijeliti. Međutim, bez obzira na to, čak 57% je izjavilo da im se posao proteže “od jutra do mraka“, što dovodi do stapanja radnog vremena, kućnih poslova i slobodnog vremena. Razlika među funkcijama, kao na primjer između nadređenih i podređenih, nije bilo.
S druge strane, jasno se pokazalo da je 81% uposlenika koji rade od kuće bilo uključeno u aktivnosti koje su orijentisane prema rezultatima, a manje prema “odrađenom“ vremenu. 92% ispitanika je samostalno moglo odrediti raspored svojih radnih obaveza u toku jednog radnog dana, dok su 46% ispitanika kompanije elektronskim putem provjeravale kada rade. 61% uposlenih je ipak smatralo, da im rad od kuće daje više samostalnosti, dok je samo 36% bilo protiv.
Na osnovu dobivenih rezultata, istraživači bečkog Instituta za sociologiju pri Uni Wien, utvrđuju da je neophodno posebno regulisati rad od kuće, kako bi se jasno definisalo radno vrijeme, dostupnost uposlenika i način kontrole.