Foto: NBC News
Za milione ljudi u Lugansku i Donbasu sukob bijesni od 2014. mnogo prije ruskog napada prošle godine koji je privukao pažnju svijeta
Jevhen Tkačov, humanitarni radnik i posvećeni pentakostalac iz ukrajinskog istočnog regiona Donbas, veći dio svog života proveo je putujući u ratom zaraćene zone svijeta kako bi pomagao civilima.
Prije skoro deset godina, u njegovoj domovini je izbio sukob, i taj rat traje i danas.
„U ovom trenutku smatram da najviše ima smisla da pomažem svom narodu“, kazao je za Rojters ovaj 54-godišnjak, koji je takođe veterinar, nakon što je dostavio pomoć u Časiv Jar, nekada mirni grad od 12000 stanovnika u kojem je odrastao.
Sada je taj grad blizu linije fronta između ukrajinskih i ruskih snaga, i veći dio zgrada su oštećene ili uništene. Kroz vazduh se često prolama zvuk artiljerijske paljbe i ukrajinskih topova.
Kao i većina ljudi iz Časiv Jara, Tkačov se odselio dalje od zaraćene zone, mada su pojedini stanovnici ostali.
Svi oni skoro deset godina žive u ratu, što je podsjetnik da je za milione ljudi na istoku Ukrajine sukob bijesni od 2014. mnogo prije ruskog napada u februaru prošle godine koji je privukao pažnju svijeta.
Tkačov svakog dana dolazi u grad donoseći vodu i hranu za većinom starije stanovnike koji su uprkos upozorenjima odlučili da ostanu.
Tokom nedavnog obilaska, novinari agencije Riojters išli su sa Tkačevim u posjetu jednoj 84-godišnjoj nepokretnoj ženi koja se predomislila i pristala da je prebace na bezbjedno.
Tkačov ju je nosio do njegovog kamioneta dok se u blizini čula pucnjava, ukrajinski vojnici su pucali u ruski dron.
„Volim miris napalma u zoru“, kazao je on, citirajući repliku iz filma „Apokalipsa danas“.
Ukrajina i njeni zapadni saveznici kažu da se Rusija infiltrirala na istok Ukrajine preko boraca i obavještajaca kako bi izazvala pobunu u Donbasu 2014. koju je Moskva kasnije podržala regularnom vojskom.
Rusija je tada odbacila te navode opisujući događaje kao ustanak protiv vlade koju je optužila za neprijateljstvo prema rusofonom stanovništvu, koji je većina u Donbasu.
Vladimir Putin je kasnije priznao da su Rusi sproveli „određene zadatke“ u Ukrajini, a Rojtersovi novinari su našli dokaze da su ruski vojnici bili poslati u Ukrajinu.
U regionu, koji se sastoji od pokrajina Donjeck i Lugansk, živjelo je preko šest miliona ljudi kada je izbio rat, a veliki broj njih je radio u rudnicima uglja i željezarama.
Nakon pada Sovjetskog Saveza taj region je doživio razoran ekonomski krah, ali je početkom 2010-ih počeo da se oporavlja. Niko nije ni pomislio da je na pomolu rat.
„Ljudi su renovirali kuće, postojale su liste čekanja za postavljanje prozora ili grijanja“, prisjeća se Tkačov. „Niko nije ni pomišljao da će ovako nešto desiti“.
U ustanku početkom 2014. zbačen je proruski predsjednik Viktor Janukovič koji je helikopterom pobjegao u Rusiju. On je bio iz Donjecka i uživao je veliku popularnost u toj oblasti. Mnogi mještani su bili podozrivi prema vladi koja ga je zamijenila.
Mada je Tkačov proukrajinski orijentisan, on kaže da mnogi nijesu dijelili takav stav 2014. Rijetki su se prije rata otvoreno zalagali za pridruživanje Rusiji, kazao je on za Rojters, ali pojedini se nijesu osjećali kao Ukrajiknci.
Krim i Donbas
Nakon što je Janukovič zbačen, Rusija je pripojila Krim. Naoružani militanti su takođe počeli da zauzimaju zgrade vlade i proglasili su „narodne republike“ u Donjecku i Luugansku, a nakon prvobitnog šoka, Kijev je poslao vojsku koja je decenijama bila zapuštena.
„Ljudi su gledali te krntije na putevima, i rijetki su se kladili na pobjedu Ukrajine“, prisjeća se Tkačov, govoreći o starim vojnim vozilima koja su tada raspoređena. On je počeo da dostavlja odjeću, hranu i ljekove ukrajinskim vojnicima.
Ispričao je za Rojters kako su on i jedan njegov prijatelj u julu 2014. uhapšeni dok su isporučivali pomoć i pomagali ljudima da se evakuišu iz Slovjanska koji je bio pod kontrolom separatista. Privedeni su i optuženi da pomažu ukrajinskoj artiljeriji i da su strani špijuni.
„Nama je to bilo smiješno“, dodao je on.
Presuda u tom slučaju nikada nije izrečena jer su seperatisti pobjegli pošto je ukrajinska vojska napredovala.
„Jedan stariji čovjek je ušao u ćeliju sa bakljom i rekao: ljudi izađite, ovdje nema nikoga“, kazao je Tkačov za Rojters.
Opšti rat
Prema procjenama UN više od 14.000 vojnih osoba i civila poginulo na istoku Ukrajine od početka aprila 2014. do kraja 2021. godine.
Za razliku od pojedinih njegovih susjeda Tkačov je ozbiljno shvatio upozorenja da bi Rusija mogla sprovesti invaziju na Ukrajinu 2022. i pripremio je starački dom kojim je upravljao u Časiv Jaru za dugu blokadu.
„Kada je Rusija napala 24. februara, 2022, jedva stvar me je zapanjila: reakcija stanovništva je bila prkos i otpor za razliku od one 2014.
„Iznenadio me je patriotizam“, kazao je on. „Nijesam mislio da će se hiljade ljudi pridružiti teritorijalnoj odbrani“.
Tkačov pripisuje promjene generacijskom pomaku: nastavnici koji su učili ukrajinsku istoriju nakon sticanja nezavisnosti i slabljenje uticaja onih koji su žudjeli za povratkom sovjetskih načina.
Ipak, rat nije gotov. Desetine hiljada ruskih vojnika pokušavaju probiti ukrajinske linije duž Donjecka i Luganska.
“Trenutno sam pesimističan, iako sam prije godinu dana bio optimističan”, rekao je Tkačov za Rojters komentarišući budućnost regiona.