Mostarski ekolozi iz rijeke Neretve izvadili su više od 30.000 plastičnih boca i sada su u problemu jer ih nemaju gdje adekvatno reciklirati, te strahuju da bi mogle ponovno završiti tamo od kuda su i izvađene – u koritu rijeke Neretve.
Predsjednik ekološke Udruge “Majski cvijet“ Oliver Arapović, kako kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) u mostarskom naselju Buna-Zaton u svome dvorištu čuva više od 30.000 plastičnih boca i čepova koje nema gdje reciklirati, jer navodi sustav ne funkcionira.
Boce bi mogle napraviti katastrofu u dolini Neretve
Ekološka udruga djeluje od 2005 godine i radi na zaštiti okoliša intenzivno, provodeći razne akcije na terenu. Ali, problem koji ih je zadesio s nagomilanim plastičnim bocama ne znaju kako riješiti, jer ne nailaze na razumijevanje relevantnih osoba ni na jednom nivou vlasti.
“Iz ove udruge je otišlo više od 200.000 boca na reciklažu, a sada imamo problem što ove boce nismo u mogućnosti da riješimo. U BiH samo u Sarajevu ima jedna firma koja se bavi recikliranjem ovih boca, a mi nismo u mogućnosti da platimo transport da bih one dospjele do krajnjeg korisnika koji se bavi ovom vrstom posla“, pojasnio je Arapović.
U Mostaru, kako tvrdi, a ni na području Hercegovačko-neretvanskog kantona se nitko ne bavi adekvatnim recikliranjem plastike, niti nailaze na razumijevanje vlasti, tako da je prinuđen nagomilane boce čuvati u dvorištu svog imanja.
Kao rješenja je dobivao prijedloge da plastiku spali ili odvezu na deponiju što je za njega, ali kako tvrdi i sve ekološke standarde neprihvatljivo.
“Veliki problem nam predstavlja da se ne bi ponovno to vratilo u korito rijeke Neretve“, pojasnio je Arapović.
Nakon niza neuspješnih pokušaja u potrazi rješenja su razmišljali i da razumijevanje zatraže uz susjedne Republike Hrvatske. No, odustali su od te ideje kada su ustanovili koliko je komplicirano uraditi papirologiju i prijevoz preko granice, a uz to u Hrvatskoj se odavno radi reciklaža plastičnih boca po komadu.
“Nadamo se u budućnosti da ćemo imati više razumijevanja kako ove boce ne bi otišle nizvodno, jer bi negativan efekt imali grad Čapljina. Također, nizvodno i grad Metković, a kumulativni efekt i Opuzen, odnosno sama delta rijeke Neretve. To znači i sam ulaz u Jadransko more. Pozvao bi i apelirao na Republiku Hrvatsku da nam u vidu bilo kakve suradnje pomognu kako bi riješili ovaj problem“, kaže Arapović.
Korita rijeka u Hercegovini puna raznog smeća
Nakupljene boce, kako ističe, samo su jedan vid i oblik onečišćenja koji završava u rijeci, te podsjeća da tu ima dosta drugog krutog otpada granja, plastike, stiropora, metala, stakla…
Iako su proradili kolektori i mnogi će reći da je Neretva sada u zadovoljavajućem stanju on podsjeća na težak položaj flore i faune.
“Što se tiče same flore i faune Neretva je doživjela jedan veliki krah. Biljne i životinjske vrste su ugrožene. Na ovom području obitava puno ugroženih vrsta s IUCN liste kojih je ostalo od tri do pet posto. Tu bi se trebale strukovne analize napraviti, istraživanja, nulto stanje i jednostavno da struka pristupi tome ozbiljno kako bi se u Neretvu vratile populacije, poboljšale i vratile populacije mekousne pastrmke i ostalih vrsta kao endema“, ističe Arapović.
Također, smatra da treba raditi i na povratku kupača na Neretvu, ali i okupljanju ljudi i djece te sportskih aktivnosti koje su vidno nestale.
“Nekada su se ovdje na Buni održavana evropska i svjetska takmičenja na divljim vodama u kajaku, a ta staza sada gotovo da i ne postoji. A, imamo tako lijep krajolik tri rijeke kojim je ovdje maćehinski odnos ljudi i inače vlasti prema njima gotovo sve uništio. A, rijeka Neretva je prirodni rezervat, njeno ušće spomenik prirode isto kao i rijeke Buna i Bunica sa svojim izvorom“, naglašava Arapović.
To područje, kako tvrdi treba da dobije više pažnje i više značaja, jer podsjeća samo mjesto Buna je bilo u Europi i u svijetu poznato kao sportsko rekreacijski centar. Sada, kako ističe, tu nema ništa, a da bi stvar bila gora upozorava da je to nasilno izbačeno s popisa spomenika prirode što je nepravično.
“Mi se borimo upravo protiv toga i da se ovom lokalitetu i mjestu Buna vrati značaj koji je uživala i treba da uživa“, kaže Arapović.
Hidroelektrana bi narušila floru i faunu, a voda izazivala poplave
Uz sve to podsjeća u tijeku je već petu godinu borba protiv izgradnje mini hidroelektrana, za koje su stručnjaci, tvrdi, u prije rata utvrdili da bi bila pogubna.
“Strašno negativan utjecaj bi napravila. Imali bi problem, jer endemske vrste ne bi mogle ići ni mrijestiti se u svoju matičnu rijeku Bunu, odnosno uzvodno ne bi mogle ići u gornji tok rijeke Neretve. Isto tako ne bi mogli migraciju ni iz Bune vršiti, ni u gornji tok ni u donji. Kada su ekstremno velike vode dešavalo bi se da ljudi koji žive uz vodu imaju poplave, imali bi uništenje spomenika prirode koji je ostao netaknut. Ne znam šta je tu više mini, tu je samo nazvano mini, zapravo to je mega hidroelektrana. Mi bi tu imali 650 metara betonskih zidova na jednu i na drugu stranu, tri metra visoki zid sa strojarnicom s druge strane i to u dužini od 580 metara. Bio bi podignut vodostaj na nekih dva metra. Gore bi bilo jezero, a ovaj drugi dio je nasip šljunka. Tako bi ljudi u Ortiješu i na Buni bili u ekstremno velikim vodama, odnosno često plivali“, pojasnio je Arapović.
Stoga podsjeća da je Buna uvijek bila prepoznata po turizmu i sportsko-rekreativnom turizmu i da je za nju Evropa čitava znala.
“Sada jednostavno na Buni nema nitko, niti dolazi niti boravi što je žalosno“, zaključio je Arapović navodeći kako se bez prave politike i osvještavanja cjelokupne javnosti neće i ne može promijeniti bez obzira na entuzijazama pojedinaca i manjih skupina, koje na tome neumorno rade.
Biznis.ba / AA