Foto: pasitosclinic.com
Sve veći je broj djece sa smetnjama u govoru i onih koja kasno progovore, a od oko 600 djece koja pohađaju vrtić “Naša radost” u Trebinju, čak 15 odsto mališana ima potrebu za logopedskim tretmanom, izjavila je Srni logoped u ovoj predškolskoj ustanovi Svetlana Bokun.
Ona je navela da se u ovoj predškolskoj ustanovi najviše susreću sa problemom djece koja nisu progovorila u uzrastu u kom bi to trebalo, kao i sa dislalijom, odnosno nepravilnim izgovaranjem glasova.
Bokunova ističe da se trudi da uz pomoć materijala koje posjeduje, to ispravi što je moguće više pred polazak u školu.
Ona navodi da postoje djeca koja odstupaju u razvoju govora i jezika, prvenstveno djeca koja sa dvije godine nisu progovorila, te kaže da neki od uzroka mogu biti i ti što mnogo vremena provode gledajući crtane filmove, kao i manjak komunikacije sa djecom.
“Zato je bitna rana stimulacija, da se sa djecom kroz igru radi. To su kratke jednostavne fraze, oponašanje životinja i usvajanje predmeta iz okoline koje djeca svakodnevno susreću”, kaže Bokunova.
Ona ističe da je, osim njenog rada sa djecom u vrtiću, potrebna i velika pažnja i rad roditelja kod kuće sa djecom uz vježbe koje im se daju, da bi se smetnje otklonile što prije.
“Vrijeme koje ja mogu da izdvojim da da radim sa djetetom je jednom ili dva puta sedmično, s obzirom na to da u vrtiću imamo skoro 600 djece, a broj djece kojima je potrebna neka vrsta logopedskog tretmana je oko 15 odsto, tako da je taj broj prilično veliki”, rekla je Bokunova.
Logoped Sara Ilić iz Bileće kaže za Srnu da praksa pokazuje da je sve više djece, pretežno predškolskog i ranog školskog uzrasta, koja kasne sa govorom zbog različitih uzroka i stanja, te da su govorno-jezički problemi u velikom porastu.
Ilićeva kaže da se u logopedskoj praksi često dešava da roditelji djeteta koje ima problema u komunikaciji i kasni sa govorno-jezičkim razvojem dođu prekasno kod stručnog lica, te da je zabluda da djeca ne trebaju ići logopedu prije treće godine.
“Na primjer, ukoliko dijete ima između 10 i 12 mjeseci i nema pokazni gest koji se javlja prije prvih riječi, trebalo bi se obratiti logopedu, jer je pokazni gest preteča govoru i podrazumijeva pokrete tijelom kojima se prenosi određena poruka. Ako dijete ima dvije godine, a još uvijek izostaje govor ili ima tri godine, a služi se govorom koji je nerazumljiv za okolinu, treba se obratiti logopedu”, kaže Ilićeva koja je vlasnik logopedskog kabineta “Logopraktika” u Bileći.
Ona ističe da nikada nije rano da se konsultuje logoped, jer upravo rana stimulacija daje najbolje rezultate po razvoj djeteta na svim poljima, te kaže da bi poželjno bilo da se kontrolni pregled kod logopeda desi kada dijete napuni dvije godine, kako bi se dodatno stimulisao govorno-jezički razvoj djeteta.
“Brojne naučne studije dokazale su da bebe prenatalno uče govorne karakteristike svoje majke, jer je čulo sluha već razvijeno u tom periodu. Takođe se pokazalo da je majčin glas jedan od najboljih i najefikasnijih stimulusa percepcije i učenja djeteta. To nam govori u prilog tome da je tu stimulaciju neophodno nastaviti odmah po rođenju, jer nikakva zvučna igračka ili nešto slično tome ne mogu zamijeniti moć žive komunikacije”, kaže Ilićeva.
Ona je ukazala roditeljima na značaj rane jezičke stimulacije, da to ne shvataju olako i da se odluče za savjet stručnjaka koji će procijeniti govorno-jezički razvoj djeteta u odnosu na okolinu koja daje drugačije savjete, te ističe da se neki problemi koji se javljaju u najranijem uzrastu mogu spriječiti ili ublažiti ako se reaguje adekvatno i blagovremeno.
Srna