Foto: Vijesti.ba
U politici nema boljeg lakmus papira od izbora. Sve ankete, stranačka saopštenja i prepune dvorane padaju u drugi plan onog trenutka kada se otvore biračka mjesta.
Upravo zato nije slučajno što će ove godine veliki broj predsjednika stranaka lično tražiti povjerenje građana bilo u trci za Predsjedništvo BiH i predsjednika Republike Srpske, bilo kao nosioci lista za parlamente.
Njihova imena biće na vrhu glasačkih listića, ali i na meti birača. Koliko je stvarna podrška koju uživaju, koliko mogu povući svoju stranku i koliko je politički kapital koji su gradili svih prethodnih godina zaista očuvan?
U političkom ambijentu u kojem ličnost često zasjeni program, prepoznatljiva imena postaju jedan od najvažnijih izbornih aduta. Lideri sa dugogodišnjim prisustvom u javnosti za stranke nisu samo kandidati, već i svojevrsni magnet za birače.
Od predsjednika stranaka među kandidatima za oktobarske izbore nema Nermina Nikšića, lidera SDPBiH – prvi put od 1996. godine, kao ni Dragana Čovića, lidera HDZBiH, koji je i na prošlim opštim izborima nije išao u direktnu trku, nego je indirektno izabran u Dom naroda PSBIH.
Na listi neće biti ni predsjednika SNSD Milorada Dodika, i to zbog presude Suda BiH.
Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH i načelnik sarajevske Opštine Novi Grad, Fahrudin Radončić, predsjednik SBB i Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red, idu u trku za člana Predsjedništva BiH.
Branko Blanuša, predsjednik SDS, na izbore ide kao kandidat za predsjednika Republike Srpske.
Među predsjednicima stranaka koji će tražiti direktnu podršku birača su, između ostalih, Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde i ministar spoljnih poslova BiH, koji je nosilac liste za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte i aktuelni član Predsjedništva BiH, koji je nosilac liste za Predstavnički dom PSBiH.
Draško Stanivuković, predsjednik PSS i gradonačelnik Banjaluke nosilac je liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske u izbornoj jedinici 3, baš kao i predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić.
Među predsjednicima stranaka koji će predvoditi liste za Narodnu skupštinu Republike Srpske su i Goran Selak (SPS) Petar Đokić (SP), Darko Banjac (NPS), Nenad Stevandić (Ujedinjena Srpska), Nedeljko Čubrilović (DEMOS) i Vlado Đajić (Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić).
Za stranačke lidere ovakav potez nosi dvostruki rizik: dobar rezultat potvrđuje autoritet, dok slabiji rezultat može otvoriti pitanja o njihovoj stvarnoj snazi unutar vlastitih partija.
Politička analitičarka Ivana Marić smatra da je u mnogim demokratskim sistemima uobičajeno da lideri stranaka preuzmu odgovornost i kandiduju se za najvažnije funkcije.
– Međutim, kod nas se to često obilazilo, zato što predsjednici stranaka nekad i nisu najpopularniji u svojim strankama, pa te uloge prepuštaju drugim članovima. To je dobar način da se privuku birači i da se vidi ko će dobiti podršku, a ko ne – kaže ona.
Ona ističe da izbori predstavljaju provjeru ne samo stranaka, već i pojedinaca koji ih vode.
– Ukoliko političar dobije manje glasova od svoje stranke, to će pokazati da stranka ima uspjeha, a da ti pojedinci nisu omiljeni među građanima – kaže Marićeva.
Prema njenim riječima, izbori su svojevrsno političko tržište na kojem se mjeri vrijednost svakog aktera.
– Izbori su provjera kvaliteta rada političara, a broj glasova je cijena koju su oni spremni platiti za to. Koliko glasova dobijete, to je vaša vrijednost na političkom tržištu. To je rizik koji morate preuzeti. Imali smo ranije situacija kada neki predsjednici stranaka nisu išli na izbore, nego su samo čekali da uđu u Dom naroda, što mislim da nije ispravno i pošteno prema drugim ljudima koji se stave na test. Izađete na tržište, vidite koja je vaša vrijednost. Ako nemate vrijednost, red je da se povučete i bavite nečim drugim – kategorična je Marićeva.