Foto: Facebook
Dok u svijetu ulažu u željeznice, superbrze vozove koji povezuju gradove, na brdovitom Balkanu pruge uglavnom pričaju neku sasvim drugačiju, nostalgičnu priču. Vozovi, koji su nekada spajali i ljude i gradove i države, danas samo podsjećaju o vremenima kada se živjelo sporije, ali se putovalo češće.
Na željezničkoj stanici u Banjaluci ima ponešto putnika, nekoliko polazaka dnevno i peroni koji veći dio vremena zjape prazni. Teško je povjerovati da je upravo ovdje nekada bilo mnogo više života, žurbe, susreta i ispraćaja.
Kada priđete zgradi željezničke stanice, da iza nje ne vidite prugu i stare parkirane vagone, teško biste mogli zaključiti da ste stigli na mjesto odakle vozovi povezuju. Unutra vas dočekuju jedan šalter, ljubazna radnica, mala prodavnica i sat koji ne pokazuje tačno vrijeme.
Ni peroni ne ostavljaju utisak da je riječ o stanici u najvećem gradu Republike Srpske. Uglavnom su prazni, a nešto više putnika okupi se tek u vrijeme dolaska ili polaska voza. I tada je teško govoriti o gužvi. Nekada je, kažu oni koji pamte druga vremena, sve izgledalo drugačije. Vozovi su bili mnogo važniji dio svakodnevice, a željeznička stanica mjesto preko kojeg se putovalo na posao, u školu, kod rodbine ili na odmor.
Putnici koji danas žele da iz Banjaluke krenu vozom nemaju mnogo izbora. Željeznička veza postoji prema Doboju, kao i u pravcu Dobrljina, preko Prijedora i Novog Grada. Vozovi usput staju na stanicama i stajalištima, pa željeznica još ima značaj za one koji putuju između mjesta duž ove trase.
Ipak, raspored polazaka traži pažljivo planiranje. Voz prema Doboju polazi iz Banjaluke u 4.30 časova, a na odredište stiže u 6.38. Povratni polazak iz Doboja predviđen je u 15.30 časova, dok postoji i popodnevni polazak iz Banjaluke u 15.40, bez odgovarajućeg povratnog termina iz Doboja.
U pravcu Dobrljina voz iz Banjaluke polazi u 7.24 časova. Do Prijedora stiže u 8.40, a do Novog Grada u 9.25. Za povratak je važno pratiti polaske iz Novog Grada, odakle voz kreće u 15.10 časova, dok je u Prijedoru u 15.58.
Tako je za one koji žele da obave posao u drugom gradu ili provedu nekoliko sati u posjeti najvažnije da unaprijed usklade svoje obaveze sa željezničkim redom vožnje. Riječ je o putničkim vozovima drugog razreda, koji se zaustavljaju na usputnim stanicama. Takva putovanja imaju svoje prednosti, naročito za one kojima nije važno da stignu što brže, već da do odredišta dođu bez vožnje automobilom i troškova koje ona nosi.
Karta u jednom pravcu od Banjaluke do Doboja košta 10,40 KM, do Prijedora 6,60 KM, a do Novog Grada 10 KM. Na povratne karte odobrava se popust od 20 odsto, dok vikendom postoji mogućnost korišćenja karte koja važi od petka do ponedjeljka.
Međutim, i kupovina karte podsjeća da željeznica nije u korak sa vremenom. Na stanici se ona ne može platiti bankovnom karticom, niti evrima. Ko planira putovanje, treba da ima pripremljen novac u konvertibilnim markama.
Današnja slika posebno je upečatljiva kada se uporedi sa nekadašnjim mogućnostima putovanja. Iz Banjaluke se ranije moglo putovati na više relacija, postojale su veze prema Sarajevu, Zagrebu i Beogradu. Saobraćali su i talgo vozovi na relacijama Sarajevo–Banjaluka–Bihać, kao i Sarajevo–Banjaluka. Više ne voze. Sa manje linija smanjivala se i mogućnost da voz bude praktičan izbor za različite potrebe. Zbog toga ni broj putnika ne iznenađuje. Na stanici se može čuti poneki razgovor, vidjeti putnik sa torbom ili student koji se vraća kući, naročito vikendom. Ali prizor velikog broja ljudi koji čekaju polazak, žure prema vagonima ili se opraštaju na peronu pripada nekom drugom vremenu.
Dok se u Banjaluci čeka na nekoliko polazaka dnevno, u mnogim dijelovima svijeta željeznica predstavlja jedan od najvažnijih oblika transporta. U zemljama poput Japana, Kine, Švajcarske, Njemačke, Francuske vozovi povezuju velike gradove, manja mjesta i poslovna središta, a brze pruge omogućavaju da se na velike udaljenosti stigne za relativno kratko vrijeme.
Željeznica je važna i zbog rasterećenja drumskog saobraćaja, smanjenja gužvi i mogućnosti da se veći broj ljudi preveze uz manju potrošnju energije po putniku. Naravno, poređenje sa velikim i bogatijim željezničkim sistemima nije jednostavno. Razlikuju se ulaganja, broj stanovnika, geografija i potrebe putnika. Republika Srpska raspolaže željezničkom mrežom dugom 417 kilometara. Prema dostupnim podacima, prošle godine vozovima je prevezeno oko 62.000 putnika, što je nešto više nego 2021. godine, ali i dalje pokazuje koliko je putnički željeznički saobraćaj ograničen.
Podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je 2022. godine vozovima putovalo 82.000 ljudi, godinu kasnije 89.000, a 2024. godine 79.000. Brojke tako ukazuju na oscilacije, bez trajnijeg rasta koji bi nagovijestio da se putnici masovnije vraćaju vozovima.
U ukupnom putničkom saobraćaju željeznica učestvuje sa svega 0,5 odsto, dok se gotovo sav ostatak prevoza odvija drumskim putem. Željeznički sistem Republike Srpske ima 34 stanice, od kojih je 30 putničkih, 57 stajališta i 71 lokomotivu. Iza tih brojeva stoje pruge, stanice, lokomotive i radnici. A radnici upozoravaju na sve težu situaciju.
Dragan Peulić, predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno transportne djelatnosti u „Željeznicama Srpske“ nedavno je za Srpskainfo rekao da radnici „Željeznica“ iz dana u dan svjedoče sve težoj situaciji u ovom javnom preduzeću.
-Posebno zabrinjava činjenica da nam izvršno osoblje odlazi gotovo svakodnevno, a novih radnika nema dovoljno – upozorio je Peulić i dodao da plata nije milostinja, nego osnovno radničko pravo.
–Redovna isplata zarade, uplata doprinosa i obezbijeđeni uslovi za rad moraju biti osnov, a ne predmet stalne neizvjesnosti. Sindikat će nastaviti da se bori za prava radnika, ali bez zajedničkog stava i podrške radnika, nijedna sindikalna borba ne može dati puni rezultat – rekao je Peulić.
Nekada su vozovi značili mogućnost da se stigne daleko, da se povežu gradovi i da putovanje počne bez sjedenja za volanom. Danas su mnoge od tih mogućnosti nestale.