Foto: beeswiki.com
Pčelari u Mostaru suočeni su s katastrofom kakvu ne pamte. Masovnom pomoru pčela već skoro dva mjeseca nema kraja, jer industrijski šećer koji je prosut iz vagona teretnog voza nakon željezničke nesreće koja se dogodila 10. marta u prigradskom naselju Opine, na samom ulazu u Mostar, i dalje stoji na istom mjestu.
Do sada su, kažu članovi Pčelarskog društva “Vrijesak” Mostar, stradali milioni pčela.
Ekipa “Avaza” je juče bila na mjestu nesreće i svjedočila užasnom prizoru – nesnosan smrad koji se širi uz samu magistralnu cestu M-17 i naselje te gomile uginulih pčela koje se mogu lopatom kupiti. Porazna je činjenica da svakim danom pčele umjesto na ispašu dolaze na to mjesto u potrazi za sladežom i doslovno se guše u tom šećeru.
Armen Hrnjičić, član “Vrijeska”, bio je prisiljen svoje pčele premjestiti na drugo mjesto. I drugi pokušavaju spasiti što se može, ali, kako naglašava, nevjerovatno je to da se događa prava ekološka katastrofa, a da nadležni ne reagiraju. Svi njihovi apeli, vapaji, molbe nisu dali rezultate, a inspekcije se jedna za drugom proglašavaju nenadležnim.
“Ono je sada leglo zaraze. Izvor bolesti. Sve pčele u okolici će se zaraziti. Strahujemo da na ovom području više neće biti pčela. Zar nije sramota, najblaže rečeno, da skoro dva mjeseca taj šećer stoji na istom mjestu”, kaže nam Hrnjičić.
Foto: Avaz
Naglašava da su brojna društva ostala bez pčela izletnica, koje, zapravo, donose med. I, dok su brojne uginule, dotle, kaže, ima i onih koje s tog mjesta uspiju doći do košnice, ali, umjesto meda donose otrov.
“Sada je to, zapravo, otrov. Jer na tom mjestu su milioni raspadnutih uginulih pčela, a svaka kiša nosi nove probleme, jer se tu stvaraju šećerne lokve koje se miješaju s uljem iz vagona i drugim nečistoćama. Stručnjaci kažu da će ova situacija ostaviti dugotrajne posljedice”, dodaje on.
O pomoru pčela bilo je riječi i na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Mostara. Načelnica Gradskog odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove, Amira Trbonja kazala je tada da je lično kontaktirala “Željeznice FBiH”, ali “da joj je rečeno kako oni ne mogu pomjerati šećer dok Uprava za indirektno oporezivanje ne obavi svoj dio posla”?!
Inače, Gradska inspekcija se proglasila nenadležnom, budući da se, kako su nam odgovorili, radi o pružnom pojasu koji je u nadležnosti FBiH.
Stoga su kontaktirali Federalnu upravu za inspekcijske poslove. Nije poznato jesu li federalni inspektori izvršili nadzor. Iz mostarske inspekcije su nam, također, kazali kako im je iz “Željeznica FBiH” – Poslovnice Mostar rečeno da “bez naloga vlasnika tereta, firme “Agrana Studen Sugar” iz Austrije i carine te uputa iz “Željeznica” iz Sarajeva ne mogu poduzimati dalje korake.