Foto: Pexels
Ima li u ovoj zemlji radnika, ljudi koji žive od plate i pune budžete i fondove? Ako je suditi po karakteru predizborne kampanje, takvih je u BiH i Republici Srpskoj malo i oni su većini političara zadnja rupa na svirali.
Čak i kada se, posredno, obrate radnicima, kandidati to čine na način koji više liči na burlesku nego na ozbiljnu klasno socijalnu platformu.
Tako pojedini kandidati u Republici Srpskoj obećavaju prosječne plate od 3.000 do čak 5.000 evra, ne objašnjavajući kako će, ako dođu na vlast, taj podvig izvesti. Teško je takva obećanja shvatiti ozbiljno.
Čak i strankama koje su po nazivu socijalističke ili socijademokratske i na ovim, kao i na prethodnim izborima, na vrhu agende su pitanja nacionalne ugroženosti, te odbrane Republike Srpske, ili BiH, već prema tome da li je sjedište partije u Banjaluci ili Sarajevu.
Kada su u pitanju socijalne grupe, najviše se obraćaju penzionerima, koji su i najbrojniji: i u strukturi stanovništva i među biračima. Obećanja su upućena i boračkim kategorijama, čiji su pripadnici, takođe, najčešće u trećem životnom dobu, a uz to se, preko njih, najlakše artikuliše “patriotska priča”.
Kako kaže Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske, radnici su i na ovim izborima gurnuti na marginu.
– Analizirali smo predizborne programe stranaka i kandidata i primjetili da se radnici rijetko spominju. Svi obećavaju šta će u prvih 100 dana obezbijediti penzionerima, a šta borcima, poneko se sjeti i djece ili studenata, ali šta je sa onima koji, zarađujući plate i puneći budžete i fondove, na neki način izdržavaju sve te kategorije – kaže Stanković.
Ističe da radnike ne spominje ni pozicija ni opozicija, čak ni oni nominalno lijeve stranke, koje bi „prirodno“ trebalo da se bave klasnim pitanjima.
– Niko se ne bavi obezbjeđivanjem uslova za dostojanstven rad, niti mjerama za zadržavanje domaće radne snage, koja hrli u inostranstvo. Svi su, prećutno, pristali da uvozimo strane radnike, a niko ne razmišlja o izazovima koje takav izbor nosi sa sobom – kaže Goran Stanković.
Priznaje da, porastom broja penzionera, radnici, bar u Republici Srpskoj, više nisu najbrojnija društvena kategorija, ali jesu jedna od najbrojnijih, a uz to su i najproduktivniji dio društva.
– Ipak, političari se njima ne obraćaju, možda i zato što njima nije lako prodavati maglu. Teško je manipulisati radnicima, osim onih koji su do posla došli preko stranke, ali takvi su ipak u manjini – kaže Stanković.
Politička analitičarka Tanja Topić poručuje: na predizbornoj sceni u BiH ništa novo.
– Već nekoliko izbornih ciklusa u fokusu većine političkih partija nisu bili ni radnici, pa čak ni gradjani. Stranke su se obraćale “svojim narodima”, bez ikakve klasne ili socijalne dimenzije – kaže Tanja Topić za Srpskainfo.
Drugi važan elemenat u ovoj priče je taj da smo u političkom spektru BiH nema istinski lijeve političke partije.
– One koje nominalno “stoje iza radnika” u suštini štite krupni kapital. Nije problem u tome što stranke strahuju da ce radnici otići u inostranstvo i prestati da glasaju u BiH, problem je u ponižavajućem odnosu vlasti, ali i dijela poslodavaca, prema radnicima – kaže Tanja Topić.
Navodi i primjere iz prakse koji govori više nego hiljadu bilborda i parola.
– Imali smo slučajeve da političari na vlasti velikodušno nude “jeftinu radnu snagu” stranim investitorima. To je najbolja ilustracija odnosa političkih partija prema radnicima – podsjeća Topićeva.
Da ni u Federaciji BiH situacija nije suštinski drugačija, potvrdila je za Srpskainfo Besima Borić, veteranka SDP-a i političaraka koja je godinama bila zadužena za saradnju sa sindikatima.
Iako ove godine nije aktivno uključena u predizborne aktivnosti, Borićeva kaže da se njena stranka obraća i radnicima, mada uz ograničen spektar tema i ne baš realna obećanja.
– SDP govori o kvalitetu do sada urađenog, kada je u pitanju minimalna plata, neradna nedjelja i povećanje penzija. Obećanja baziraju upravo na ovim temama, što je, ipak, znak da misle ne samo na penzionere, nego i na radnike. Doduše, meni ta obećanja ne djeluju kao realno ostvariva, a niko od kandidata ne objašnjava kako misli da obećano sprovede u djelo – kaže Besima Borić.
Ističe da realna obećanja i životno važne teme ne prolaze najbolje kod birača.
– Glasači i glasačice u BiH još uvijek ne povezuju činjenice da njihov standard, rast cijena, odlazak ljudi i minimalne plate, zavise direktno od politika koje oni biraju na izborima. Zato građani ne pozivaju političke stranke na odgovornost, što političari obilato koriste. To je jasno vidljivo iz rezultata ranijih izbora, a tako će, bojim se, biti i sada – zaključuje Besima Borić.