foto: Faizur Rehman/Unsplash
Prema procjenama, nekoliko desetina hiljada ljudi u Bosni i Hercegovini su takozvani freelanceri. Poslovi koje rade su različiti: od podučavnja jezika, dizajnera do programera. Uglavnom, riječ je o mladim i obrazovanim ljudima. Od ovog načina zarade mogu dobro da žive u Bosni i Hercegovini. Međutim, na odlazak iz zemlje bi moglo da ih pokrene to što ih ovdašnji zakoni i ne prepoznaju.
Nedžad Husić iz Lukavca je u freelance sektoru od 2015. godine. Odlučio se za to jer nije mogao pronaći zaposlenje u oblasti za koju se školovao. Ovaj mladi profesor bosanskog jezika samostalno je radio web istraživanja, unos podataka, videotranskripcije, prodaje na internetskim stranicama firmi koje se time bave…
“Što se tiče života od freelancinga, naravno da je moguć. Međutim, taj posao zahtijeva konstantnu edukaciju i čovjek se uvijek treba usavršavati, jer je konkurencija ogromna”, kaže Nedžad.
Ekspanzija digitalnog rada i globalnog tržišta dovela je do porasta broja zanimanja koja se mogu svrstati u freelancing. Riječ je zapravo o obliku rada u kojem fizičko lice ispostavi određenu uslugu naručitelju posla za kojeg nije vezan radnim odnosom. Precizan broj freelancera u Bosni i Hercegovini je teško odrediti, a i broj poslova kojima se bave.
“Mnogobrojni kreativci, razne vrste dizajnera, ilustratora, web dizajnera, grafičkih dizajnera, fotografa, videografa. Ta kreativna industrija sama po sebi obuhvata širok dijapazon zanimanja”, ističe Elena Babić-Đaković, predsjednica Udruženja „Freelance“ BiH.
Generacije mladih ljudi, studenata, srednjoškolaca kao alternativu problemu nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini imaju freelancing. Ova činjenica izuzetno je bitna i sa ekonomskog aspekta gledano.
“Ona je bitna u smislu privlačenja finansijskih sredstava u Bosnu i Hercegovinu i zadržavanju visokoobrazovanog, visokokvalitetnog, produktivnog radnog kadra koji ostaje u Bosni i Hercegovini, radi za inostrane kompanije i ono što je najvažnije kada govorimo o ekonomiji, troši vlastita sredstva, vlastiti novac u našoj zemlji”, navodi Admir Čavalić, ekonomski analitičar.
Freelancere se trenutno svrstava u kategoriju fizičkih osoba koje obavljaju određeni posao po osnovu kojeg ostvaruju dohodak. Shodno tome, trebali bi plaćati doprinose što mnogi od njih i rade, ali s obzirom na to da nemaju riješen radno-pravni status, od tih doprinosa nemaju ništa. Ured ombudsmena je ovakav odnos prema freelancerima ocijenio kao diskriminatoran. Stoga su tražili zakonske izmjene, a Demokratska fronta je u zakonsku proceduru uputila izmjene potrebnih zakona.
“Članom 19 Zakona o zdravstvenom osiguranju freelanceri nisu definisani kao osiguranici. I ovaj zakon im, znači, ne omogućava pravo na pristup korištenju zdravstvenih usluga kroz uplatu od 4% koju oni moraju imati mjesečno dok istovremeno važeći zakon o doprinosima normira tu naplatu”, pojašnjava Alma Kratina, zastupnica DF-a u Zastupničkom domu PFBiH.
U Republici Srpskoj freelanceri imaju status poreskog obveznika, a u skladu s tim i obavezu plaćanja poreza na ostvareni dohodak.
“Prihod koji fizička lica-rezidenti Republike Srpske ostvare u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine ili u inostranstvu (freelance), uključujući i prihod koji ostvare udaljenim radom za inoposlodavca, odnosno naručioca posla (freelance), predstavlja ostali dohodak koji podliježe plaćanju poreza na dohodak”, ističe Nikola Salapura, glasnogovornik Poreske uprave Republike Srpske.
Prema informacijama iz Poreske uprave Republike Srpske, freelanceri se mogu registrovati kao samostalni poduzetnici ili kao privredno društvo i sve doprinose koje plate i koristiti. Iz Udruženja freelancera BiH naglašavaju da i dalje postoji problem unificiranog naziva djelatnosti i usklađivanja zakona na svim nivoima, a kako bi se sva ostvarena prava kroz zakone mogla realizovati i u praksi.