Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni i Hercegovini
Foto: AFP
Bosna i Hercegovina komad je nedovršenog posla za Europsku uniju u njenom bliskom susjedstvu, što ju je učinilo pogodnom metom za rusko uplitanje i oportunizam. Dok je Moskvi lakše baciti svoju težinu na zemlje poput Moldavije, Armenije i Gruzije, BiH se ističe kao jedno od bojnih polja na kojima se Rusija i Zapad bore za utjecaj, upozorava autor teksta pod naslovom “Između EU i Moskve: Kako Rusija iskorištava podjele u Bosni”.
Dok se zapadne organizacije bore da povrate kredibilitet i integriraju Bosnu kao punopravnu članicu, naglašava, lokalni akteri iskorištavaju neizvjesnost za vlastitu političku korist. U čemu je rješenje? Autor vjeruje da je jedini lijek za zemlju poput BiH u integraciji cijele regije - uključujući Srbiju, u Europsku uniju.
Autor Dimitar Bechev stručnjak je u polju EU integracija, s fokusom na Zapadni Balkan i Istočnu Europu. U tekstu navodi kako je BiH područje “luka nestabilnosti”, koji presijeca istočnu i jugoistočnu Europu i čiji izazovi sada postaju sve akutniji u svjetlu ruske invazije Ukrajine u punom obimu, ali gdje je neophodna pažnja politike na visokoj razini da riješi te izazove odsutna.
Upozorava kako Moskva “iz dana u dan opstruira politiku Zapada kroz dugogodišnji savez s vodstvom Republike Srpske”, dok ista ta RS se opire pritisku EU i SAD-a da se pridržava odredbi Dejtonskog sporazuma koji je okončao rat 1995. godine.
“RS je izgradila savez aktera istomišljenika koji uključuje ne samo Rusiju, već i čelnike Srbije i Mađarske. U ovoj konstelaciji, ruski predsjednik Vladimir Putin vjerovatno nije tako značajan kao Aleksandar Vučić ili Viktor Orbán, koji mijenjaju igru i zapravo su materijalno podržali čelnika RS Milorada Dodika. U isto vrijeme, destruktivna agenda Kremlja se isplati Moskvi jer je integracija BiH u NATO i EU bila spora, a politika Zapada neučinkovita. Dok je Moskva odugovlačila s pružanjem podrške paravojnim i ekstremnim nacionalističkim grupama u regiji, ona se – barem do sada – klonila koraka koji bi mogli okrenuti BiH natrag prema ponovnom izbijanju nasilja među zajednicama velikih razmjera”, pojašnjava Bechev.
Podsjeća i na tok događaja od marta prošle godine kada su lideri EU odlučili dati zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa BiH, a ubrzo nakon toga Rusija je udvostručila veze s RS i uslijedile su učestale posjete Moskvi. Dodik se 6. juna još jednom sastao s Putinom, a predsjednika Narodne skupštine RS u martu je srdačno dočekao i ruski parlament.
“Dodik je od Moskve tražio financiranje, kao i političku podršku u svom sukobu s OHR-om i centralnim državnim institucijama vođen secesionističkim težnjama RS. Rusija je 11. juna otvorila diplomatski ured u Banjoj Luci, glavnom gradu srpskog entiteta. Medijska kuća RT pod kontrolom ruske vlade mogla bi slijediti primjer”, napominje autor.
Bechev dalje pojašnjava kako naizgled srdačan odnos Dodika i Putina ukazuje na utjecaj Rusije, ali i na “neke od paradoksa i kontradiktornosti koje karakteriziraju politiku Moskve”.
“Uprkos svojoj glasnoj retorici, Kremlj nije ulio značajna financijska sredstva u RS. Umjesto toga, ona je jeftino miješala bosanski lonac najbolje što može, propagandom, svakojakim političkim vatrometom i podrškom radikalnim srpskim nacionalističkim skupinama. Zapravo, drugi akteri kao što je mađarski Orbán učinili su više za Dodika u smislu blokiranja sankcija EU ili dovođenja investicija. Međutim, naširoko objavljene akcije Rusije u podršci secesionizmu RS imaju koristi u vidu odvlačenja pažnje Sjedinjenih Država i njihovih europskih saveznika od hitnijih stvari poput rata u Ukrajini i držeći ih izvan ravnoteže”, smatra autor.
Sve u svemu, zaključak je, Rusija je u stanju djelovati kao “kvar” u politici BiH i opstruirati njezino zaustavljeno kretanje prema integraciji u NATO i EU. Povoljni uvjeti u regiji dopuštaju Kremlju da igra ogromnu ulogu u balkanskoj politici na ekonomičnoj osnovi. Ni EU ni Sjedinjene Države nisu pokazale mnogo sposobnosti da generiraju vrstu utjecaja koja bi bila potrebna da se Moskva natjera da svoju igru na Balkanu igra drugačije, dodaje.
Veza s Rusijom
Uplitanje Rusije u BiH seže decenijama unazad, mnogo prije izbijanja rata u Ukrajini ili čak Putinova dolaska na vlast, pojašnjava Bechev i vraća se nazad u rane 1990-te, podsjećajući na neke detalje iz tog perioda:
“Postsovjetska Rusija je igrala aktivnu ulogu u jugoslavenskim ratovima, a posebno u sukobu u BiH 1992-95. Dok je administracija Borisa Jeljcina tražila delikatnu ravnotežu između podrške bh. Srbima i suradnje sa Zapadom kroz Vijeće sigurnosti UN-a, ruski nacionalisti borili su se u redovima vojske RS. Jedna takva figura bio je Igor Girkin, poznat pod imenom Strelkov (Strijelac), rani vođa takozvanog “Ruskog proljeća” u ukrajinskoj regiji Donbas 2014.”.
Iako je rat u BiH istaknuo oslabljen status Rusije u europskoj i globalnoj politici i novouspostavljeni primat SAD-a, Moskva je postigla određene dobitke. To je uključivalo uspostavu Kontaktgrupe sastavljene od Sjedinjenih Država, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke i Italije: format koji je u skladu s ruskom vizijom sporazuma velikih sila koje upravljaju sigurnosnim poslovima u Europi. Dejonsko rješenje rezultiralo je raspoređivanjem ruskog mirovnog kontingenta, proširenog 1999. na Kosovo, i mjestom u Vijeću za provedbu mira (PIC) koje nadzire OHR, pojašnjava.
A onda tokom 200-ih interes Rusije za BiH je smanjem Putinovom odlukom da povuče mirovne snage iz operacije tadašnjih Stabilizacijskih snaga (SFOR) pod vodstvom NATO-a 2003.
“U međuvremenu, pritisak OHR-a na jačanje centralnih državnih institucija kako bi se konsolidirao mir i pripremio BiH za članstvo u NATO-u, a posebno u EU-u uzela maha. Naime, RS i FBiH su uspjele uspostaviti zajedničke oružane snage i poreznu upravu, ključne atribute funkcionalne državnosti. Rusija je uglavnom ostala samo promatrač, a njezina se prisutnost najjače osjetila u ekonomiji, zahvaljujući monopolu u opskrbi prirodnim plinom i privatizaciji rafinerije nafte u gradu Brodu u RS-u 2007. godine”, ističe Bechev.
Kako se odnos između Rusije i Zapada zaoštravao 2010-ih, posebno nakon aneksije Krima, Moskva je krenula s politikom potkopavanja EU i NATO-a na Zapadnom Balkanu, još jednom poprištu odmjeravanja snaga, naglašava se u tekstu, i dodaje kako je ključna stvar za rusku strategiju “bilo i još uvijek jest iskorištavanje pritužbi koje datiraju iz vremena raspada Jugoslavije”. Tako je Rusija 2015. godine blokirala nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a kojom se obilježava dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici.
Autor tvrdi kako je RS bila ključni element ruske politike koja je pokrivala cijelu “srbosferu” u bivšoj Jugoslaviji (ili “Srpski Svet”- koncept inspiriran konceptom “ruskog svijeta” ili Ruskii Mir). Od 2011. godine Dodik je zapadnim nadzornicima dejtonskog mirovnog okvira počeo prijetiti referendumom o neovisnosti srpskog entiteta. U septembru 2016. pobijedio je na plebiscitu da se 9. januara — datum kada su bh. Srbi osnovali svoju “državu” u BiH još 1992. — proglasi “Danom RS”. Ovaj potez, koji je Ustavni sud BiH odbacio kao kršenje osnovnih zakona, bio je proba za glasanje o otcjepljenju.
Dodik za TASS: Održat ćemo referendum o nezavisnosti RS od BiH
Dok su Sjedinjene Države i EU osudile referendum, Rusija ga je u potpunosti podržala, podsjeća Bechev. Dodik se sastao s Putinom uoči izbora. Iako Dodik nije poduzeo sljedeći korak glasanja o otcjepljenju, Moskva mu je čuvala leđa, vjerovatno u većoj mjeri nego Beograd.
Političke veze
A invazija na Ukrajinu ponovno je ogolila bliske veze između vodstva bh. Srba i Rusije, smatra autor.
Za razliku od lidera Bošnjaka i Hrvata, Dodik je tvrdio da BiH treba ostati neutralna u ratu. Međutim, kako su borbe napredovale, odlučio se za otvorenu podršku Putinovoj “specijalnoj vojnoj operaciji”. Posjećujući Moskvu u septembru 2022., ustvrdio je da Rusija brani svoje sunarodnike. Dodik je obećao i da se BiH neće pridružiti zapadnim sankcijama. Dana 9. januara 2023. (Dan RS-a) dodijelio je Putinu najviše odličje tog entiteta za “njegovu patriotsku brigu i ljubav prema Republici Srpskoj”, a potez je izazvao oštre kritike i iz EU i Sjedinjenih Država.
“Dodikovo ponašanje nadilazi ponašanje Srbije, koja je na sličan način odbila prekinuti političke i ekonomske veze s Moskvom, ali se ipak klonila provokativnih akcija vis-à-vis Zapada“, zaključuje autor.
“Orden Putinu nema veze sa Ukrajinom, uručiću ga i predsjednicima SAD, Njemačke”
Sve češći Dodikov kontakt s ruskim vodstvom donio je tri glavne prednosti: prvo, to što je Putin u Banjoj Luci daje Dodiku prednost nad opozicijom; drugo, Rusija je stala na Dodikovu stranu u sukobu s OHR-om; i treće, Dodik se nada da Rusija može pružiti financijsku podršku srpskom entitetu.
Što se tiče treće stavke, autor pojašnjava kako su analitičari i civilno društvo u Banjoj Luci uvjereni da su česti sastanci lidera bh. Srba s Putinom uglavnom bili o tom pitanju. Ipak, novac iz Moskve nije stigao. Za usporedbu, RS je dobila 140 miliona eura od Mađarske nakon privatnog posjeta premijera Viktora Orbána 2021. U aprilu 2024. mađarski je premijer otišao u službeni posjet Banjoj Luci i obećao dodatnih 100 miliona eura zajma Vladi RS-a. Što je još važnije, Orbán je blokirao EU da stavi Dodika i njegove suradnike pod slične zabrane i zamrzavanja imovine onima koje su nametnule Sjedinjene Države i UK.
Bechev također smatra da su se i Dodikovi “povijesno neugodni odnosi sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem poboljšali”. Naime, ističe, glasači iz RS sudjelovali su na kontroverznim lokalnim izborima u Beogradu prošlog decembra, a iste večeri Dodik je izašao na pozornicu s Vučićem kako bi proslavili pobjedu srpske vladajuće stranke na parlamentarnim i općinskim izborima. Vučić je uzvratio gestom slanja sada bivše premijerke i aktualne predsjednice Parlamenta Ane Brnabić na skup Srpska te zove u Banju Luku 18. aprila 2024.
“Ukratko, dok se Rusija pokušava predstaviti kao glavni vanjski pokrovitelj RS, u stvarnosti je potonja diverzificirala svoje međunarodne saveze dovodeći zemlje članice EU-a i Srbiju. U isto vrijeme, veza s Putinom i podrška koju Dodik dobiva u svom sukobu s OHR-om i Zapadom ključni su za održavanje njegove vodeće pozicije u politici bh. Srba. Budući da je balkanski političar po izboru Kremlja, dodatno ga osnažuje da preuzme mjesto potencijalnog vođe svih Srba na Balkanu. To uključuje one u Crnoj Gori i na sjevernom Kosovu, kao i radikalne nacionaliste u samoj Srbiji koji su kritični prema Vučićevoj uključenosti u dijalog s Prištinom koji podupire EU s ciljem konačnog rješenja spora“, smatra autor.
Sigurnosna domena
Remetilački utjecaj Rusije u BiH i šire na Zapadnom Balkanu najizraženiji je u domeni sigurnosti, upozorava autor, i tu naglašava ulogu medija odnosno propagande.
“Mediji povezani ili podržani od strane vlade u Banjoj Luci i Beogradu, TV stanice i tabloidi rutinski hvale službenu politiku suradnje s Moskvom, kao i drugim nezapadnim silama poput Kine. Često slave ruske pobjede u Ukrajini, dok je izvještavanje o Sjedinjenim Državama uglavnom negativno. EU se obično predstavlja u neutralnim terminima. Slika koja se pojavljuje je regija na rubu novog sukoba, s Rusijom koja podržava prava prava Srba u Bosni, Kosovu, Crnoj Gori i drugdje. Ta atmosfera nacionalističkog žara omogućuje Dodiku i drugim nacionalističkim političarima u BiH i šire ne samo da pridobiju domaću podršku, već i da manipuliraju vanjskim percepcijama u svoju korist“, naglašava.
