Foto: Evropska komisija
Bosna i Hercegovina je u petak napredovala na evropskom putu nakon što je Evropsko vijeće donijelo odluku o otvaranju pregovora za članstvo BiH u EU. No jasno je da je pred BiH jako mnogo posla, a susjedna Hrvatska bi mogla biti model kako se to radi.
Iako je metodologija pristupanja EU nešto drugačija u odnosu na period kada je to činila Hrvatska, većina stvari je i dalje bazirana na istim načelima.
Početak novog milenija kao prekretnica
Zbog ratnih dešavanja Hrvatska je ispala iz kruga zemalja srednje i istočne Europe koje su već krajem 2002. godine završile pristupne pregovore, a 1. maja 2004. postale članicama EU-a.
Tek s početkom novog milenijuma Hrvatska se počinje ubrzano približavati EU-u. Potencijalnom kandidatkinjom za članstvo Hrvatska postaje u oktobru 2001. godine, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a u februaru 2003. podnosi službeni zahtjev za članstvom. Zbog tadašnje otvorene politike proširenja činilo se da bi Hrvatska mogla stići i Bugarsku i Rumuniju.
Ipak pristupni pregovori otvoreni su tek 3. oktobra 2005. i ispostavilo se da su bili najdulji uspješni do tada – pet godina i devet mjeseci. Sve zemlje srednje i istočne Evrope koje su ušle u EU 2004. i 2007. pregovarale su kraće od Hrvatske.
Prva grupe završila je pregovore za četiri godine i devet mjeseci, a četiri zemlje iz druge grupe (Slovačka, Latvija, Litva i Malta) za rekordne dvije godine i deset mjeseci. Bugarska i Rumunjska završile su pregovore u decembru 2004., dakle, pregovarale su četiri godine i deset mjeseci, piše klix.
Odmah na početku hrvatskih pregovora vidjelo se da će proces ići puno sporije nego što je to bio slučaj u pregovorima s ostalim bivšim komunističkim zemljama. Hrvatskoj je od formalnog otvaranja pregovaračkog procesa u oktobru 2005. do otvaranja prvog poglavlja u junu 2006. trebalo oko devet mjeseci, dok je na primjer Slovačka koja je započela pregovore 15. februara 2000. već sljedeći mjesec otvorila pregovore u osam poglavlja, a već u junu šest od tih osam poglavlja je zatvorila. Hrvatska je kroz cijelu 2006. godinu otvorila samo pet poglavlja, od kojih je dva zatvorila.
S ciljem umirivanja kritika EU je odlučila pooštriti pravila pregovaranja tako da se greške s Bugarskom i Rumunjskom ne ponove.
U pregovore je uvedena novost, mjerila za otvaranje poglavlja. Na definiranju tih mjerila za pojedina poglavlja ponekad su bili potrebni tjedni i mjeseci, što znatno usporavalo proces.
Haški sud i Ante Gotovina
Hrvatska je trebala početi pregovore 17. marta 2005. godine, ali je taj datum bio uslovljen potpunom saradnjom s Haškim sudom, uključujući i hapšenje tada odbjeglog generala Ante Gotovine. Velika Britanija je tvrdila da Hrvatska ne sarađuje i da se Gotovina skriva u Hrvatskoj, što se kasnije pokazalo netačnim. Uprkos tome, početak pregovora je odgođen, a vrijeme je izgubljeno.
Haški sud je kasnije također usporio proces zbog zahtjeva za tzv. topničkim dnevnicima, što je blokiralo poglavlje Pravosuđe i temeljna prava mjesecima.
Dodatno vrijeme je izgubljeno zbog blokade Slovenije, koja je pokušala nametnuti svoje uslove u rješavanju bilateralnog pitanja razgraničenja na moru tokom pristupnih pregovora s Hrvatskom. Ovaj problem je riješen dogovorom o prepuštanju pitanja razgraničenja međunarodnoj arbitraži. Mnogi smatraju da Slovenija ne bi mogla tako snažno blokirati pregovore da velikim članicama EU-a nije odgovarala sporost procesa.
Novost u vidu pretpristupnog monitoringa
Prema navodima, na kraju pregovora i zatvaranja posljednjih poglavlja, 30. juna 2011., postojale su ideje, koje nikad službeno nisu potvrđene, da se pričeka s okončanjem hrvatskih pregovora dok se ne osiguraju uslovi za početak pregovora sa Srbijom. Na taj bi se način simbolično završili pregovori s jednom zemljom, dok bi se istovremeno započeli s drugom.
U hrvatski pristupni proces uvedena je dodatna inovacija – predpristupni monitoring. Na taj način osigurava se da zemlja koja uspješno dovrši pregovore ne prestane s provedbom reformi, što se često događalo u prošlosti nakon potpisivanja pristupnog ugovora. Ovo je omogućilo da proces ratifikacije ne bude samo formalnost u parlamentima zemalja članica, već i djelotvoran alat za pritisak kako bi se reforme nastavile sve do samog ulaska u članstvo.
U januaru 2012. održan je i formalni referendum gdje je za ulazak u EU glasalo 66 posto građana Hrvatske. Nakon toga je svaka članica EU ratificirala pristupanje Hrvatske EU. Prvog jula 2013 godine nakon nešto više od 10 godina i četiri mjeseca od službenog podnošenja zahtjeva za članstvo u EU-u, Hrvatska postaje njezinom 28. članicom.
Ukoliko uzmemo u obzir trenutne okolnosti u Evropi, u prvom redu rat koji već treću godinu bjesni u Ukrajini i stalnu prijetnju Rusije, EU je nikada otvorenija za primanje novih članica. To je evidentno i “gledanju kroz prste” BiH pri dodjeljivanju zelenog svjetla, pa tako vremenski okvir koji je bio potreban Hrvatskoj od pet godina i devet mjeseci sasvim realan u teoriji. No, teorija je jedno a praksa drugo, poznavajući političke odnose u BiH i stalna blokiranja teško je očekivati članstvo u bližoj budućnosti bez dodatnog “gurkanja” iz Evropske unije.