Foto: CBBiH
Grčka je prije 15 godina doživjela finansijski slom koji je mnogima tada djelovao nezamislivo. Godinama se zaduživala, trošila više nego što je imala i uvjeravala javnost da je stanje stabilno.
Kada su krediti postali preskupi, a povjerenje izgubljeno, uslijedile su teške posljedice rezanje plata i penzija, rast nezaposlenosti i nagli pad životnog standarda.
Republika Srpska nije u takvoj krizi, ali se suočava sa opasnim trendovima koji podsjećaju na prve faze grčkog scenarija. Srpska se zadužuje po visokim kamatama, višim nego u regionu, što znači da za svaki novi kredit mora vraćati mnogo više novca nego druge zemlje. Samo na kamate odlazi ogroman dio budžeta, novca koji bi inače mogao biti uložen u zdravstvo, škole, puteve ili pomoć privredi.
Problem se dodatno produbljuje jer se nova zaduženja često koriste da bi se zatvorile stare rupe u budžetu – da se isplate raniji dugovi i redovni troškovi države. To je faktički uzimanje novog kredita kako bi se vratio stari, bez stvaranja novih prihoda. Takav krug može funkcionisati neko vrijeme, ali dugoročno je neizdrživ.
Ministarksa finansija Zora Vidović, ali i Milorad Dodik, predsjednik SNSD, često kao argument navode da dug Republike Srpske još nije prešao zakonske granice. Smatraju da zaslužuju Nobelovu nagradu za ekonomiju jer se zadužuju u skladu sa evropskim standardima. Ali kamata koju Srpska plaća nije ni blizu evropskih standarda.
Prema mišljenju ekonomista iskustvo Grčke pokazalo je da se kriza ne javlja kada se pređe neka formalna linija, već onda kada dug postane preskup i kada kreditori počnu sumnjati da će novac biti vraćen. Tada kamate dodatno rastu, a izlaz postaje sve teži.
A Republika Srpska ne može izaći na međunarodne berze kako bi se tamo zadužila po povoljnijim uslovima, niti pokušava smanjiti kamate koje plaća pri zaduživanju emisijama obveznica na domaćem finansijskom tržištu.
Pitanje da li Republika Srpska može doći u situaciju sličnu Grčkoj trebalo bi se posmatrati kao upozorenje. Ako se nastavi skupo zaduživanje bez jasnog plana kako će se novac vraćati i kako će ekonomija rasti, teret će sve više padati na građane. Zadužili su buduće generacije, privreda je prepuštena sama sebi jer je investitorima lakše ulagati u javni sektor, a bolje zarađuju. Nema potrebe da rizikuju bilo šta ulaganjem u privredu.
Grčka kriza pružila je jednostavnu lekciju onima koji žele da nauče: dug može izgledati bezazleno dok se nagomilava, ali kada dođe trenutak naplate, cijenu uvijek plaćaju obični ljudi.
Srpska se zadužuje godinama, sve više, ali nove vrijednosti se ne stvaraju nego se plaćaju raniji dugovi.