Foto: Tanjug
Iako su iza Rusije tri i po godine brutalne invazije, više od milion žrtava, svakonoćni raketni napadi i neselektivna razaranja ukrajinskih gradova – Rusija i dalje formalno nije objavila rat Ukrajini.
Kad je u februaru 2022. pokrenuo invaziju, Vladimir Putin nazvao je to “specijalnom vojnom operacijom”, vjerujući da će Kijev pasti u roku od nekoliko dana. No, više od tri godine kasnije, Kremlj se i dalje drži te formulacije, izbjegavajući riječ “rat” kako bi umanjio političke posljedice kod kuće.
Službena objava rata nosila bi teške posljedice za rusku ekonomiju, društvo i unutrašnju stabilnost. Omogućila bi potpunu mobilizaciju, ali bi i otvorila vrata nezadovoljstvu, protestima i političkim turbulencijama – što je Putin već osjetio 2022. godine kada je naredio djelimičnu mobilizaciju, izazvavši masovne proteste i egzodus radno sposobnih muškaraca.
Prema Karolini Hird iz američkog Instituta za proučavanje rata, Putin je namjerno ratne posljedice zadržao podalje od običnog stanovništva. “Ali onog trenutka kad prosječni Rus osjeti da se zemlja nalazi u ratnom stanju – tu za Putina počinju pravi problemi.”
Nakon nedavne ukrajinske operacije “Paučina”, sve je više tvrdolinijaša u ruskim strukturama koji zahtijevaju formalnu objavu rata. Time bi se omogućilo potpuno prebacivanje društva i industrije na “ratni način rada”.
Ipak, analitičari s kojima je razgovarao Kyiv Independent smatraju da je to malo vjerovatno. Ruska industrija već sada radi kao da je u ratu – u tri smjene, sa ogromnim ulaganjima u proizvodnju dronova, projektila i oklopnih vozila.
Za 2025. godinu predviđeno je da čak 6.5 posto BDP-a ide na odbranu – najviše još od Hladnog rata. No, to je i dalje daleko od potpune ratne mobilizacije. Za poređenje, Ukrajina je prošle godine trošila 34 posto BDP-a na odbranu, dok je Velika Britanija tokom Drugog svjetskog rata išla i preko 50 posto.
Andrej Kelin, ruski ambasador u Londonu, nedavno je izjavio da Rusija još vodi “specijalnu vojnu operaciju”, a ne rat – upravo zbog ovakvih brojki. Međutim, eksperti vjeruju da su zvanične cifre znatno potcijenjene.
Jedini segment gdje bi formalna objava rata mogla znatno promijeniti situaciju jeste ljudstvo. Putin se uporno kloni opće mobilizacije, svjestan političkog rizika. Umjesto toga, država nudi bogate finansijske nagrade onima koji se dobrovoljno prijave.
Federico Borsari iz Centra za evropsku politiku upozorava da je ovakav sistem kratkoročan. “Rusija još ima rezerve za novačenje, naročito u udaljenim regijama. Ali ako se ovakav tempo gubitaka nastavi i u drugoj polovini 2026, te rezerve neće biti dovoljne.”
Ryhor Nizhnikau iz Finskog instituta za međunarodne odnose dodaje: “Opća mobilizacija bila bi ozbiljno destabilizirajuća – i za Putinov režim i za već opterećenu ekonomiju. A Putin ne voli rizik.”
Objava rata Ukrajini imala bi i šire međunarodne posljedice. Jamie Shea, bivši visoki dužnosnik NATO-a, navodi: “Putin više ne bi mogao glumiti pred Trumpom ili njegovim izaslanikom da mu je cilj samo Donjeck i Krim.”
Putin je nedavno u Sankt-Peterburgu izjavio da Rusija “ne prijeti NATO-u”, ali objava rata bi poslala sasvim drugačiju poruku – poruku totalnog sukoba, bez ograničenja.