.){kind=link}
Državna preduzeća u BiH su u 2017. godini isplatila dividende u visini od 80 miliona maraka, navedeno je u najnovijoj studiji koju je objavio Međunarodni monetarni fond (MMF).
Pritom, kako je istaknuto, više od 20 odsto ukupnog duga BiH otpada na državna preduzeća, koji iznosi više od osam milijardi maraka, a MMF ističe da su plate u tim preduzećima u procentualnom odnosu prema ukupnim platama među najvećim u Evropi. Prema tim podacima, jedino Rumunija i Ukrajina imaju veće plate u državnim preduzećima u odnosu na prosječna primanja u tim zemljama, dok je BiH na trećem mjestu, sa 40 odsto višim primanjima u odnosu na prosjek u zemlji. Sa oko 35 odsto većim platama u odnosu na prosjek mogu se “pohvaliti” Hrvatska, Albanija i Srbija, dok su sa nešto ispod 30 odsto većim platama u odnosu na prosjek Litvanija, Letonija, Slovenija, Bugarska, Češka, Poljska i Slovačka.
Što se tiče dividendi, prema podacima iz studije MMF-a, “BH Telecom” je u 2017. isplatio 67,5 miliona maraka dividendi, zatim “Elektroprivreda BiH” pet miliona, a “Autoputevi RS” četiri miliona. Pritom, interesantno je da su “Autoputevi RS” isplatili četiri miliona maraka dividendi, a preduzeće je za izgradnju autoputeva uzelo kredite u visini od više stotina miliona evra, koje otplaćuju građani RS. Prema ovim podacima, 95 odsto svih dividendi otpada na ova tri državna preduzeća.
Tri najveća dužnika su “Željeznice FBiH”, sa 203 miliona maraka, “Gradsko saobraćajno preduzeće Sarajevo” (GRAS) sa oko 160 miliona maraka, te Rudnici Kreka sa oko 137 miliona maraka. Pritom, kako je navedeno, 20 državnih preduzeća u BiH od ukupno 550 drži gotovo 90 odsto svih obaveza. Oko 60 odsto svih obaveza se odnosi na kratkoročne obaveze.
Francisko Parodi, stalni predstavnik MMF-a u BiH i autor studije, kaže da se ni izneseni podaci ne mogu smatrati u potpunosti validnim jer, kako ističe, čak 134 državna preduzeća u BiH ne podnose finansijske izvještaje na vrijeme, a bilo im je potrebno više od godinu i po da dođu do ovih podataka. Ističe da je cilj ove studije pružiti građanima BiH, kao krajnjim vlasnicima državnih preduzeća, podatke u kakvom stanju se nalaze, kako bi mogli odlučiti šta s njima žele uraditi. Navodi da jedno od rješenja može biti privatizacija, ali da postoje i mnoga druga rješenja, od daljeg ostanka u državnom vlasništvu, davanja u koncesiju i druge mogućnosti.
Najvažnije je, kako ističe, da država mora da bude dobar i odgovoran vlasnik, da zna šta posjeduje, kao i da zna koji cilj želi postići vlasništvom nad nekim preduzećem.
“Osim toga, kao dobar vlasnik morate redovno da analizirate finansije preduzeća. A ako je vlasnik vlada, morate te finansije u potpunosti da stavite na uvid javnosti, koja je, na kraju krajeva, konačni vlasnik. Ne treba posebno naglašavati da ovo u BiH ne postoji. Takođe, morate da znate šta želite da uradite sa svojom imovinom. Ako utvrdite da su vaša preduzeća u problemu, morate da preduzmete neke mjere”, ističe on.
U SWOT-u kažu da je veliki problem u BiH činjenica da dinamika rasta plata u BiH nema mnogo veze sa stanjem ekonomije, odnosno da plate u javnom sektoru rastu usljed političkih odluka, za raziku od privatnog sektora, gdje dinamika kretanja plata zavisi od stanja na tržištu.
Kao primjer oni navode dinamiku kretanja plata u RS nakon uvođenja poreza na dodanu vrijednosti i uvođenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH, kada je, kako ističu, došlo do naglog povećanja plata za više od deset odsto u prosjeku.
Isplata dividendi
67,5 miliona “BH Telecom”
5 miliona “Elektroprivreda BiH” f
4 miliona “Autoputevi RS”
Tri najveća dužnika
203 miliona “Željeznice FBiH”
160 miliona GRAS
137 miliona Rudnici Kreka
(Nezavisne)