PARTIZANI NA TITOVOM MOSTU 15. FEBRUARA 1945. GODINE
Mostar danas slavi pobjedu dalmatinskih i hercegovačkih divizija nad fašističkim okupatorom, a gradske vlasti i dalje će ignorisati jedan ovakav datum
Četrnaestog februara 1945. oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije, uspjele su i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz grada. Vrhovni zapovjednik njemačkih snaga Adolf Hitler priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. Mostar je u Drugom svjetskom ratu dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora ili, bolje reći, svaki osmi stanovnik nije dočekao slobodu.
Zloupotreba antifašizma
Nijemci su, prema kasnijim svjedočenjima, do posljednjeg čovjeka grčevito branili Mostar. Grad na Neretvi bio je veoma važan za njih zbog komunikacije s većim centrima. Pobjedi u Mostaru prethodile su i trijumfalne akcije u Širokom Brijegu i Nevesinju, da bi potom započeo pobjedonosni hod preko Jablanice, Konjica i Sarajeva. Predsjednik SABNOR-a Mostar Sead Đulić podsjeća da su trupe koje su išle iz Mostara ka Sarajevu predvođene 29. hercegovačkom, kasnije preko Ljubljane dobacile i do Trsta.
ULAZAK TENKOVA U GRAD
– Nezaustavljivi pohod ustvari je i započeo iz našeg grada, pa je Mostar u slavnoj borbi važan i zbog tog podatka, navodi Đulić.
Svakog 14. februara do 1992. Mostar je slavio. Važan datum u nezavisnoj Bosni i Hercegovini pao je u zaborav, pa gradska vlast ni ovog puta neće obilježiti pobjedu nad fašizmom, što je prešutno (p)ostala obaveza tek dijela stanovništva i SABNOR-a. Ključ problema je, prema Đulićevom mišljenju, izostanak baštinjenja antifašizma u koji se određene grupe i pojedinci zaklinju s vremena na vrijeme – kada im je to potrebno za ostvarenje ciljeva.
– Bh. društvo, nažalost, nije prihvatilo ovu ideologiju ili civilizacijsku tekovinu. Počesto je tek zloupotrebljavaju kad im zatreba za političke probitke. Nažalost, istovremeno ga poistovjećuju sa totalitarizmom i komunizmom. Podsjetit ću da nikad nismo živjeli komunizam i da naša borba nije bila komunistička. Ko su bili pop Vlada Zečević ili fratri i imami koji su bili učesnici naše borbe? I oni su dali doprinos našoj slobodi. Pitam se nastoji li se odreći antifašizma imama Omera Maksumića, čovjeka čije ime nosi jedna od škola, a koji je svojevremeno bio vijećnik ZAVNOBiH-a? Problem je u vrhu države, odnosno u vrhovima stranaka koje vladaju. Pođimo od spomenika, naprimjer Partizanskog u Mostaru ili onog na Vracama u Sarajevu i postat će jasno kakav je ustvari odnos vlasti prema antifašizmu. Zbog navedenog ga čuvaju tek pojedinci i antifašistička udruženja, kao što će i danas upravo oni obilježiti Dan oslobođenja Mostara, dodao je.
Rasulo među ustašama
Mostar je, prema riječima profesora historije i člana ANUBiH Adnana Velagića, za okupatora bio važan, jer se nalazio na pravcu prema sjeveru koji je vodio ka Njemačkoj. Zbog toga su u Širokom Brijegu i Ljubuškom postavljene jake utvrde, koje su probijene osam dana prije probijanja u Mostar.
– Intenzivne borbe u Mostaru počele su 12. februara, a dan i dva kasnije slomljeni su ključni njemački centri u gradu. U izvještaju Wehrmachta od 15. februara navedeno je da je odbrana grada razbijena, a za sve je okrivljena saveznička ustaška vojska, tačnije 369. hrvatska pješadijska divizija, koja se raspala, dodao je profesor Velagić. ADNAN DEMIĆ