Kolumnist ‘The New York Timesa’ navodi da su protekle sedmice otkrile koliko je svijet krhak i da je čovjek uzrok tih opasnih situacija.
Američki kolumnista Thomas Friedman smatra da su ljudska pohlepa i globalizacija doveli svijet pred katastrofu. Kaže da su nam protekle sedmice otkrile koliko je ovaj svijet krhak i da je čovjek uzrok tih opasnih situacija.
Friedman objašnjava, u opsežnom članku objavljenom u američkom listu The New York Times, da su ljudi u posljednjim decenijama neprestano radili na uklanjanju umjetnih i prirodnih utjecajnih područja (buffer zona), propisa i normi koji pružaju otpornost i zaštitu kada su veliki sistemi, ekološki, geopolitički ili financijski, izloženi napetostima.
“Mi smo nesmotreno uklanjali ove odbojnike i djelovali smo na ekstremne načine, gurajući i kršeći političke i financijske granice.”
Autor se vraća na napade 11. septembra 2001. i kaže da su ovi direktni udari na tornjeve blizance doveli do globalne ekonomske, geografske i političke krize koja je završila tako što su Sjedinjene Američke Države potrošile nekoliko biliona dolara i do invazije na zemlje Bliskog istoka.
Amerika i njeni saveznici svrgnuli su vladare u Iraku i Afganistanu, u nadi da će potaknuti više političkog, rodnog, vjerskog i obrazovnog pluralizma, kao antitijela ekstremizmu i tiraniji.
Skrenuo je pažnju i na veliku ekonomsku recesiju kojoj je svijet svjedočio 2008. godine. Kada je pukao stambeni i hipotekarni balon od sapunice a mnogi vlasnici kuća nisu mogli platiti svoje hipoteke, financijska zaraza je pogodila ogroman broj svjetskih banaka i osiguravajućih društava, kao i milione majki i očeva.
Epidemija i depresija
Kaže da je, s obzirom na to da je globalni finansijski sistem bio usko povezan i učinkovitiji više nego ikad ranije, samo su ogromne mjere spašavanja koje su poduzele centralne banke spriječile potpunu ekonomsku pandemiju i depresiju uzrokovanu neuspjehom komercijalnih banaka i dionica.
Smatra kako su uvijek postojale naznake koje su upozoravale na mogućnost izbijanja velikih globalnih kriza.
Autor dolazi do korona virusa i kaže kako je postojao znak upozorenja na ovu pandemiju kada je došlo do epidemije SARS-a, koja se pojavila krajem 2002. godine u provinciji Guangdongna jugu Kine.
Ističe da se SARS za nekoliko mjeseci proširio u više od dvadeset zemalja u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Evropi i Aziji, prije nego što je suzbijeno širenje zaraze.
Friedman vjeruje da se zaraza prenijela na ljude “jer smo gusto naseljena urbana područja sve dublje gurali u pustinjske oblasti, što je dovelo do uništavanja ovog prirodnog tampona i zamijenilo ga monokulturama i betonom”.
Prirodna staništa
Kaže da se, kada se ubrzava razvoj na načine koji uništavaju sve više i više prirodnih staništa, narušava prirodna ravnoteža vrsta zbog gubitka grabežljivaca, što dovodi do prilagodbe drugih vrsta da žive u staništima kojima dominiraju ljudi.
U to se ubrajaju štakori, slijepi miševe, azijske cibetke i druge životinje koje su domaćini većine poznatih virusa koji se mogu prenijeti na ljude.
Kada se te životinje nakon toga love, zarobe i transportiraju na tržište, posebno u Kinu, Centralnu Afriku i Vijetnam, gdje se prodaju kao hrana, lijek za tradicionalnu medicinu ili kao kućni ljubimci, onda predstavljaju opasnost za ljude, kazao je Friedman.
Također je upozorio da se na horizontu nazire globalna klimatska katastrofa. Kaže da bi bilo mudro uključiti se u očuvanje svih buffer zona koje nam je priroda dala kako bismo upravljali trenutno neizbježnim utjecajima klimatskih promjena i usredotočili se na izbjegavanje posljedica koje se ne mogu kontrolirati.
Bez saradnje
“Odlučili smo ukloniti buffer zone u ime učinkovitosti. Odlučili smo pustiti kapitalizam da divlja i smanjiti kapacitete naše vlade kad su nam najpotrebniji. Odlučili smo da nećemo sarađivati jedni s drugima u vrijeme pandemije. Odlučili smo uništiti šume u Amazonu. Odlučili smo upasti u netaknute ekosisteme i loviti divlje životinje”, kaže Friedman.
Najvažnija lekcija, kaže, jeste ta da svijet, kako se sve dublje isprepliće, ponašanje svih i vrijednosti koje svako od nas donosi na ovaj međusobno povezani svijet važnije su više nego ikad prije.
Zaključuje kako vrijedi zlatno pravilo: “Činite drugima ono što biste htjeli da drugi čine vama”, jer više ljudi na više mjesta mogu sarađivati i učiniti više nego ikad prije.
Izvor: Al Jazeera i agencije