U zadnjih četiri do pet godina u zapadnim smo zemljama utvrdili povećanje broja zločina iz mržnje i terorističkog nasilja krajnje desnih skupina, navodi Peter Neumann
Mogući napadi ultradesničara, poput onih na džamije u Christchurchu na Novom Zelandu, sve su veća prijetnja u Europi i europske službe sigurnosti jako su dobro svjesne opasnosti pa su postrožile nadzor takvih pokreta.
U Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj i Italiji sigurnosne službe već godinama upozoravaju na rizike od jačanja polarizacije u društvu, s obzirom na to da neki elementi mogu doći u kušnju da napadnu muslimansko stanovništvo tih zemalja.
“Europa je u velikoj opasnosti: ekstremisti jačaju posvuda, a mi, unutarnje službe, prenamjenjujemo sredstva kako bismo se posvetili ultradesnici koja samo čeka sukob. (…) Na nama je da predvidimo i blokiramo sve te skupine koje bi, u nekom trenutku, mogle poželjeti potaknuti sukobe među zajednicama”, rekao je u maju 2016. Patrick Calvar, tada ravnatelj francuske obavještajne službe DGSI.
“U zadnjih četiri do pet godina u zapadnim smo zemljama utvrdili povećanje broja zločina iz mržnje i terorističkog nasilja krajnje desnih skupina. To pripisujem jačanju polarizacije koja je pojačala ekstremizam, ne samo na strani džihadista, nego i krajnje desnice”, rekao je u petak za CNN Peter Neumann, direktor Međunarodnog centra za studije radikalizacije (ICSR) iz Londona.
Stručnjaci: Politički radikalizam najveća prijetnja
“Sav politički radikalizam (radikalni islamizam, ultra-ljevica i ultra-desnica) prioritetna su opasnost za naše zemlje”, kazao je u razgovoru za Le Figaro stručnjak za sigurnost Eric Delbecque.
Te napade krajnje desnice često se predstavlja kao da su reakcija na džihadističke napade. Brenton Tarrant, počinitelj napada na Novom Zelandu (50 mrtvih), tvrdi tako u svojem manifestu da je time htio osvetiti Ebbu Akerlund, djevojčicu koja je poginula u džihadističkom napadu u Švedskoj 2017. godine.
“Oni osjećaju da postoji neposredna opasnost. Činjenica da se događaju napadi potiče ih na djelovanje”, objasnila je Anais Voy-Gillis, doktorantica na francuskom Institutu za geopolitiku i stručnjakinja za krajnju desnicu.
“U Ujedinjenom Kraljevstvu, glavni počinitelji krajnje desnog nasilja, posebice kada je riječ o izoliranim pojedincima, barem su jednim dijelom posljedica procesa recipročne radikalizacije”, tumačio je u siječnju Graham Macklin, sa Sveučilišta u Oslu, za CTC Sentinel, stručni časopis američke vojne akademije Westpoint.
Povećanje obavještajnih resursa
U ovoj zemlji, “gotovo 50 posto” osoba koje su identificirane kao “ozbiljno zabrinjavajuće” u programu borbe protiv radikalizacije “dolazi s krajnje desnice”, rekao je u ponedjeljak britanski ministar za sigurnost Ben Wallance, istaknuvši da bi se napad poput onog u Christchurchu “mogao lako dogoditi i u Velikoj Britaniji”, piše Hina.
“Ta ideologija ondje je tretirana jednako kao i islamistički terorizam”, po Soufan Centru, think tanku za sigurnosne analize, iako su policijski dužnosnici devet zemalja EU-a u veljači 2018. ocijenili da je glavna prijetnja i dalje islamistički terorizam.
“Suočeni smo s manje pojedinaca, manje koordiniranima ili organiziranima”, rekla je 2017. šefica Scotland Yarda Cressida Dick.
“U tom je fenomenu više riječ o manjim skupinama nego u onom koji potiče na džihadizam”, objasnila je i Voy-Gillis.
Nakon dugogodišnje borbe protiv džihadizma, obavještajne službe prilagođavaju svoje djelovanje prijetnji koja je jako evoluirala od 1980-ih, kada su se u Europi dogodili zadnji veliki krajnje desni, ali i krajnje lijevi, incidenti, premda je u međuvremenu bilo izoliranih napada, ponekad i velikih kao što je onaj koji je počinio Anders Breivik u Norveškoj 2011. (77 mrtvih).
U Njemačkoj, primjerice, resursi obavještajnih službi posvećeni borbi protiv desnog ekstremizma bit će 2019. povećani za 50 posto, rekao je potkraj prosinca Thomas Haldenwang, šef njemačke tajne službe BfV (Savezna služba za zaštitu Ustava), po čijem mišljenju “već neko vrijeme postoji nova dinamika na krajnjoj desnici” u toj zemlji gdje je zadnjih godina razbijeno nekoliko manjih neonacističkih skupina.
Njemačka je uostalom uvela program deradikalizacije, koji je međutim sve više izložen kritikama zbog svojih slabih rezultata.
U Francuskoj, “u 18 mjeseci spriječena su tri plana nasilnog djelovanja”, rekao je početkom veljače francuski obavještajni izvor.
Poput džihadističke ‘Internacionale’ koju su omogućile društvene mreže, neke od tih krajnje desnih skupina pokušavaju se organizirati na svjetskoj razini, premda u tome zapravo ne uspijevaju.
Britanska skupina “National Action” bila je tako “u središtu međunarodne mreže (…) koja je njegovala veze s militantima u Njemačkoj, baltičkim zemljama i Skandinaviji”, rekao je Macklin.