Implementacijom sadržaja Konvencije, članice Europske Unije postale bi obvezne provesti niz mjera u službi prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja u koje spadaju između ostalih spadaju činovi poput objave pornografskih sadržaja iz osvete, zlostavljanja na društvenim mrežama, seksualne iznude, te odbijanja pružanja adekvatne zdravstvene skrbi i onemogućavanje sigurnih i legalnih uvjeta za izvršavanje pobačaja na zahtjev.
(Foto: Ženska mreža Hrvatske/Facebook)
U utorak 12. rujna Europski parlament podržao je ratifikaciju Istanbulske konvencije. Od ukupno 672 parlamentaraca/ki koji su sudjelovali u glasanju u Europskom parlamentu, njih 489 izjasnilo se u prilog ratifikacije, nasuprot 114 glasova protiv i 69 suzdržanih.
Implementacijom sadržaja Konvencije, članice Europske Unije postale bi obvezne provesti niz mjera u službi prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja u koje spadaju između ostalih spadaju činovi poput objave pornografskih sadržaja iz osvete, zlostavljanja na društvenim mrežama, seksualne iznude, te odbijanja pružanja adekvatne zdravstvene skrbi i onemogućavanje sigurnih i legalnih uvjeta za izvršavanje pobačaja na zahtjev. Navedene mjere uključivale bi osiguravanje dostatnih financijskih sredstava pružanja prikladne obuke osobama koje rade s žrtvama, prestanak stigmatizacije žrtava nasilja te poticanje na upotrebu rodno neutralnog jezika medijima u svrhu suzbijanja seksizma i stereotipnih rodnih uloga u društvu.
Prema većinskom smatranju Europskog parlamenta, ratifikacija Istanbulske Konvencije omogućila bi stvaranje koherentnog okvira unutar kojeg je moguća borba protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja, kao i prevencija istog. Naime, Istanbulska Konvencija, koja je stupila na snagu još u kolovozu 2014., neupitno predstavlja dosad najsveobuhvatniji sporazum u kontekstu suzbijanja nasilja nad ženama i kao takvog potpisale su ga sve članice Europske Unije, no njih samo 14 Konvenciju je uistinu i ratificiralo.
Kao jedna od zemalja članica Europske Unije gdje Istanbulska Konvencija još nije ratificirana, Hrvatska je po pitanju iste i za vrijeme glasanja u Europskom Parlamentu ostala nadasve podijeljena. Neke od figura hrvatske političke scene, poput euro parlamentarke Biljane Borzan, objeručke su prihvatile mogućnost ratifikacije, smatrajući da je krajnje vrijeme za oštru reakciju na rodno uvjetovano nasilje s obzirom na to da je u društvu, kako iznosi “postalo normalno djevojčicu ili djevojku verbalno ili fizički napasti ukoliko se ne ponaša u skladu s očekivanjima okoline. Žene se svakodnevno susreću s diskriminacijom i nasiljem, a posebno je teško ukoliko se radi o osobama s invaliditetom ili ako pripadaju LGBTIQ skupini.”
S druge pak strane, pripadnici/e konzervativnih struja gotovo su jednoglasno izbacili/e ratifikaciju Konvencije iz repertoara njima prihvatljivih političkih poteza u svrhu unaprjeđenja životnog standarda hrvatskih građana/ki. Na najveću osudu unutar konzervativnih krugova naišla je u Konvenciji prisutna definicija roda kao vlastitog izbora pojedinca na što se i osvrnula HSS-ova Marijana Petir izjavivši da se prema Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog zakona “‘rod’ odnosi na dva spola, muški i ženski, što je jedina do sada međunarodno priznata pravna definicija.” Kao rješenje problema nasilja nad ženama Petir je, za vrijeme svog izlaganja u Europskom Parlamentu, predložila primjeren odgoj u obitelji bez uvođenja ikakvih novih ideologija.
Uz pravo na izbor u kontekstu rodnog identiteta, pod osudom konzervativaca/kinja našlo se i pravo na izbor u kontekstu abortusa na zahtjev na koji se osvrnula HKS-ova predsjednica Ruža Tomašić ustanovivši da “zagovaranje pobačaja, promoviranje rodne ideologije [i] nametanje političke korektnosti, ne služi prevenciji i sankcioniranju nasilja nego širenju liberalne agende i ušutkivanju onih koji se ne slažu.” Tomašić također nije propustila naglasiti da ne namjerava podržati ni jednu ideologiju koja za cilj ima rušenje tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, a isto očekuje i od hrvatske Vlade.
U raspravu o Istanbulskoj Konvenciji uključila se i udruga Vigilare. Kako prenosi N1, za članove Vigilarea “činjenica da pola država članica još uvijek nije ratificiralo Konvenciju dovoljno govori o tome koliko građani podržavaju ovu ideološku podvalu, koja im pod egidom zaštite žena od nasilja, želi nametnuti krajnje liberalni svjetonazor. Ideološki nasrtaji na obrazovni i zdravstveni sustav, koji su u Europi dominantno javni, nisu nimalo slučajni, već predstavljaju pokušaj rušenja tradicionalnog društva nametanjem genderizma i kulture smrti svim društvenim slojevima.”
Unatoč smatranjima udruge Vigilare, premijer Andrej Plenković još je u kolovozu najavio da će ratifikacija Istanbulske Konvencije biti izvršena narednih mjeseci te istaknuo prioritetnu važnost uspostave rodne ravnopravnosti i borbe protiv obiteljskog/partnerskog nasilja nad ženama koje je u Hrvatskoj i dalje u porastu. Samo 2016. godine, čak 16 ubijenih žena bile su žrtve obiteljskog ili partnerskog nasilja.