Ekstremno vrijeme povezano s klimatskim promjenama i masovne evakuacije radi zaštite ugroženih ljudi potiču globalni porast broja porodica koje su prisiljene iseliti se iz svojih domova, a dio njih ostaje dugoročno raseljen.
U približno 98 posto slučajeva kada su ljudi morali napustiti dom u 2020. godini uzrok je bilo ekstremno vrijeme, navodi se u izvještaju ženevskog Centra za praćenje interno raseljenih (IDMC), prenosi Hina, pozivajući se na Reuters.
Višegodišnja raseljenost
Neki od njih su se mogli brzo vratiti kući nakon evakuacije, kazala je direktorica IDMC-a Alexandra Bilak.
Međutim, od australskih porodica koje su izgubile dom u šumskim požarima, preko stanovnika pacifičkih otoka koje je pogodio ciklon Harald, do pet miliona stanovnika južne Azije evakuiranih zbog ciklona Amphan, sve više raseljenih ne uspijeva se vratiti.
“Raseljenost može trajati mjesecima ili čak godinama“, kazala je Bilak novinarima.
Dodala je da čak i bogate države bilježe sve veći broj raseljenih osoba, na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama nakon uragana.
Čak i za one koji su privremeno evakuirani iz domova takvo iskustvo “predstavlja šok“, istakla je Bilak.
Globalno je na kraju 2020. godine bilo oko 55 miliona raseljenih unutar svojih država, što je rekordna brojka, ističu istraživači.
Strah od pandemije COVID-19
Većina raseljenih je prethodnih godina bila nasilno protjerana, a prošle se godine trend promijenio, iako se broj sukoba povećao, pojašnjava Bilak.
Zbog vremenskih nepogoda je, u godini povećanog broja oluja i poplava, raseljeno oko 40 miliona osoba, mnogi od njih privremeno.
“Posebno je zabrinjavajuće to što su ove visoke brojke registrirane za vrijeme pandemije COVID-19, kada su ograničenja kretanja ometala prikupljanje podataka, a sve je manje ljudi tražilo utočišta u hitnim slučajevima zbog straha od zaraze”, rekla je Bilak.