Foto: preuzeto s FB stranice Buvljak bez novca Rijeka
Ekonomija dijeljenja prakticirana od strane korporativnih divova pokazala se kao iznimno učinkovit model novog-starog izrabljivanja. S druge strane, ekonomije dijeljenja i poklona prisutne još od kamenog doba, svoj izraz danas nalaze u brojnim buvljacima i različitim tipovima van novčanih razmjena. Čak i u ovim paralelnim strukturama, naglasak često nije na drugačijoj ekonomiji već na osobnoj odgovornosti. Što se zapravo razmjenjuje na buvljacima, donosimo na dva primjera robne razmjene koji se održavaju u Puli i Rijeci.
Hrvatska gospodarska komora je procijenila kako ćemo u blagdanskom šopingu ove godine potrošiti petsto milijuna kuna više nego prošle godine. Komora kaže kako su rekordna turistička sezona, oporavak gospodarstva i porezna reforma omogućile taj porast. Također, potiču prosječnog Hrvata da od svoje neto mjesečne plaće od 6,025 kuna izdvoji za dvostruko darivanje: drage osobe i hrvatske ekonomije. Ipak, neki ove godine hrvatskoj, a ni kineskoj, tajlandskoj ili tajvanskoj, ekonomiji nisu ništa stavili pod bor već su se okrenuli alternativnim ekonomijama temeljenim prvenstveno na robnoj razmjeni.
Primjeri robne razmjene u Puli i Rijeci
Zelena Istra je u suradnji s Istarskom županijom tijekom studenoga organizirala niz događanja kojima je pod motom Popravi i ponovno upotrijebi obilježavan Europski tjedan smanjenja nastanka otpada. Tako je u Društvenom centru Rojc u Puli 17. studenog održan tulum razmjene (swap party) TiDam-TiDaš. TiDam-TiDaš je akcija slična buvljaku, ali se temelji na razmjeni, a ne prodaji robe. Na tulum se donose stvari koje nam više ne služe i razmjenjuju se za tuđe otpisane stvari. Uz najavu same akcije objavljena su i pravila sudjelovanja na tulumu. Kad dođete u prostor gdje se održava razmjena, prijavite se na info-punkt i ostavite svoje stvari kojih ne bi trebalo biti više od desetak. Volonteri s info-punkta upisuju vrstu i količinu predmeta koje ste donijeli i za svaki dobivate bon. S dobivenim bonovima ulazite u prostor razmjene, birate si nove stvari i na izlazu te bonove mijenjate za odabrane predmete. Razmjena nije direktna, a razmjenjivati se mogu odjeća i modni dodaci, svi “fora” i “otkačeni” komadi odjeće, knjige, stripovi, ploče, CD-i, igrice, kućanski aparati, decorpredmeti, slike, okviri i sl., sva očuvana, čista, ispravna roba. Zadnjih sat vremena je razmjena moguća i bez bonova, a sav višak robe se donira humanitarnoj organizaciji. Stotinjak osoba koje su se odazvale akciji uživalo je u druženju i dobroj atmosferi te s veseljem očekuju idući sličan događaj.
Nešto više od tri godine, bezimeni slobodarski kolektiv u Rijeci organizira Buvljak bez novca. Buvljak je u početku održavan na otvorenom u parku riječkog naselja Zamet. Članovi kolektiva plakatima i društvenim mrežama oglasili bi mjesto i vrijeme održavanja akcije te osnovne principe: uzmi ili ostavi. Nije nužno ništa donijeti kako bi se uzelo, ni uzeti samo zato što se donijelo. Osim robne (u obzir dolazi bilo kakva roba), na Buvljaku se potiču i razmjena ideja, mišljenja, stavova pa se tako sudionici akcije udružuju u kritičkom odnosu i djelovanju prema neodrživom ekonomskom i društvenom sustavu. Od kolovoza ove godine Buvljak se iz zametskog parka preselio u OKC Palach i tamo ima otvorena vrata svake subote od 10.00 do 17.00 sati, a kolektiv koji ga organizira poziva na čašicu razgovora uz čaj ili kavu.
Individualna (ne)odgovornost ili strukturni problem
Održavanjem tuluma razmjene u Puli ukazalo se na problem otpada i viškova u kapitalističkoj proizvodnji s naglaskom na ekološku osviještenost pojedinaca. Akcija je poslužila kao primjer kako se pojedinačno možemo organizirati da se što bolje nosimo s „rupama u sistemu“ bez dubljeg razumijevanje i preispitivanje samog kapitalističkog sustava i načina otpora. Na primjer, kada govorimo o ekološkoj osviještenosti pojedinaca, treba znati da vlastite ekološke navike ništa ne znače u odnosu na prakse koje postojeći ekonomski sustav održava. Kad znamo da 2/3 potrošnje pitke vode odlazi na poljoprivrednu proizvodnju baziranu na monokulturnom uzgoju GMO sorti za što koristimo pesticide, herbicide i umjetna gnojiva, što znači pet minuta više provedenih pod tušem? Osjećaj osobne odgovornosti je svakako vrijedan, ali samo ako može producirati smislenu, samoorganiziranu, udruženu akciju koja je odgovor na društveni problem, a ne na vlastiti osjećaj grižnje savjesti. TiDam-TiDaš baš zbog toga što je nastao u sklopu obilježavanja prolaznog datuma, a ne trajnog, ozbiljnog problema i pod organizacijom općeprihvaćenih struktura i organizacija, služi stvaranju trenutnog osjećaja ugode i postignuća, umjesto platforme iz koje se trebaju razviti samoodržive alternative postojećem ekonomskom sustavu. Također, ponuditi alternativno rješenje za bilo koji problem uzrokovan kapitalizmom, trebalo bi značiti razmišljanje izvan okvira kapitalističkih tehnika.
Razmjena unutar postojećeg modela
Donošenjem robe na tulum razmjene pod naputkom da se ta roba na ulazu u prostor preda osobama koje će je pregledati i katalogizirati, na doslovnoj i simboličkoj razini znači prepustiti odgovornost nekome drugome. Osobama koje su taj događaj organizirale i samim time su autoriteti za zbivanje na kojem se sudionici stavljaju u pasivnu poziciju konzumenata. Davanje bonova umjesto omogućavanje direktnog pristupa samom procesu razmjene jako podsjeća na klasičan način kupnje u trgovinama pa se opet „kupcima“ šalje poruka o cijeni robe. Hrana, odjeća, krov nad glavom, obrazovanje, zdravlje, ne bi trebali imati cijenu, a o tome se ne raspravlja. Jednako tako, onemogućiti pristup osobama koje realno nemaju „viškova“ te nemogu dobiti bon za sudjelovanje u razmjeni, podsjeća na nemogućnost sudjelovanja u društvenom životu (povremeni odlazak na kavu, koncert, izlet…) radno nesposobnih osoba, osoba bez osobnih primanja. Akcije koje teže alternativnim ekonomijama ne mogu se temeljiti na postojećim modelima koji podrazumijevaju posredništvo i uporabu valuta jer time perpetuiraju načine mišljenja i djelovanja koji nas ne odmiču od ovog neodrživog sustava. Sudjelovanje u odnosima alternativnih ekonomija je sudjelovanje u otporu prema lošem ekonomskom sistemu.
Prema ekonomiji solidarnosti i poklona
Buvljak bez novaca ne možemo nazvati ni robnom razmjenom jer nije potrebno ništa uložiti da bi se dobilo ono što je u tom trenutku potrebno. Samo događanje temelji se na solidarnosti i darivanju, a kroz razgovor i dijeljenje informacija naglasak se stavlja na uzroke održavanja Buvljaka, a ne na robu kao takvu. Koncepti koji su u središtu rasprave (slobodno društvo, rad, posao, darivanje) sveprisutni su i vidljivi tijekom cijele godine, a ne samo prilikom obilježavanja određenih datuma. Tako se stvara prostor za osobno jačanje i umrežavanje kao i osnaživanje same zajednice. Osobe koje organiziraju Buvljak odgovorne su za sudionike i akciju jedino u smislu održavanja prostora i uklanjanja nefunkcionalnih predmeta te se i same stavljaju u ravnopravnu poziciju s ostalim sudionicima. Nisu članovi formalnih inicijativa te ne ovise o administrativnim protokolima, samofinancirani su i samoorganizirani. Model koji se na taj način stvara predložak je za ekonomiju darivanja. Darivanjem viškova nismo obvezni sudjelovati u klasičnoj razmjeni, a samo darivanje jača pojedinca i zajednicu kroz dijeljenje, odgovaranje na tuđe i vlastite potrebe pa uklanja posredništvo i prioritet daje solidarnosti.
Tamara Eskić