U zemljama regiona gladnim investicija, uključujući i Bosnu i Hercegovinu Kinezi se doživaljaju kao svojevrsni investicijski spasitelji.
Mediji izvještavaju o brojnim kineskim delegacijama koje” pokazuju zanteresovanost” za gradnju autoputeva, elektrana i slično.
Već je potpisan i znatan broj memoranduma o saradnji, ali kao što to upozorava Evropska banka za razvoj u svom specijalnom izvještaju, primjetna je razlika između onoga što kineske kompanije i banke razmišljaju i kako rade na terenu u BiH i šta bi razni predstavnici u medijima, političkom establišmentu i poslovnoj zajednici zemlje željeli da prezentiraju kako su dogovorene kineske investicije i/ili kreditne aktivnosti.
Kina u sklopu projekta “Jedan pojas jedan put” provodi duboke ekonomske zahvate na Balkanu, ali uprkos njihovom ukorjenjivanju, region i dalje najveću trgovačku razmjenu ima sa EU, što je slučaj i kod razvojnog finansiranja.
Trgovačka razmjena Kine i balkanskih zemalja u sklopu projekta “Puta svile” iznosi 3,3 milijarde eura u periodu 2015-2016. godine, od čega je gotovo polovina investicija završila u Srbiji.
Objektivno gledano, naša zemlja još uvijek nije značajno na radaru kineskih ekonomskih aktivnosti. Ipak, obim finansiranja u igri – prihvaćenih ili ponuđenih – iz Kine mogao bi se smatrati značajnim. Ako se zaista potpišu i sprovedu – a riječ je prilično velikim projektima – onda bi ukupni iznos bio više od 2 milijarde eura. Srž njihovih aktivnosti je koncesiono kreditiranje i učešće u zajedničkim infrastrukturnim projektima, uglavnom u energetskom sektoru i budućoj izgradnji autoputa.
Dostupni podaci o međunarodnoj trgovini za BiH ilustruju da je Kina 2016. godine treći po veličini trgovinski partner zemlje, što je ukupno 571 mil. eura. Trgovinski bilans je skoro isključivo u korist Kine, koja je treći po veličini izvoznik u BiH, dok se istovremeno ne pojavljuje među prvih deset bh. uvoznih destinacija.
Međutim, kako upozorava EBRD, problem sa kineskim investicijama leži u činjenici da se one uglavnom svode na kineske kredite državnim i javnim institucijama. Kineske kompanije su korisnice kredita koje javna tijela dobijaju od kineskih državnih banaka po ispodtržišnoj vrijednosti, i plasiraju ih, a pritom zapošljavaju jako malo lokalne radne snage, a čak i onda, radi se o podugovaranju u kojem su radnici izrazito loše plaćeni, a rade u lošim radnim uslovima.
EBRD je vrlo skeptična prema kineskim investicijama i navodi da još uvijek nema mjerljivih rezultata, ali i da dugoročne projekcije nisu mnogo optimističnije. EBRD zaključuje da su dugoročni pozitivni efekti mogući, ali da oni zavise i od veličine države. Stoga Banka upozorava da je moguć scenario u kojem Makedonija, BiH, Crna Gora ili Albanija neće imati nikakve dugoročne koristi od ovih investicija, već samo dugove i kredite.
Ovo prilično oštra upozorenja ne treba zanemariti, iako je jasno da EBRD vjerovatno nije sretna što ima jakog “umješača” u regiji koji se pojavljuje kao kreditor razvojnih projekata.
Jedini veliki infrastrukturni projekat koji je završen u BiH uključivanjem Kine odnosi se na TE Stanari u Doboju, u kojem je Kineska razvojna banka obezbijedila kredit od 350 mil. eura za izgradnju. Projekt je relizovan bez državnih garancija, budući da je riječ o privatnoj investiciji.
No, tako neće biti sa nekim drugim kineskim investicijama koje su na pragu realizacije.
Na Samitu premijera “16+1”, 28. novembra u Budimpešti trebalo bi da bude potpisan finalni ugovor o kreditiranju Bloka 7 TE Tuzla, ali nije jasno kako je razriješeno pitanje troškova proizvodnje električne energije u BiH, o kojima se puno govorilo u medijima, a prema kojima bi efektivna vrijednost ulaganja mogla utjecati na projekat.
Osim toga, BiH je krenula u projekte sa Kinzima o gradnji termoelektrana Banovići i TE Kamengrad, a iz igre nije ispala ni TE Kongora, te se s pravom postavlja pitanje ima li BiH strategiju kada je u pitanju korištenje energije iz fosilnih goriva, dok se svijet okreće obnovljivim izvorima energije.
Upitna je i sudbina drugih projekata poput autoputa koji povezuje Banjaluku sa Splitom. Autoputevi RS su potpisali preliminarni sporazum sa kineskom firmom Sinohydro za izgradnju dijela auoputa, ali mnogi se, s obzirom na saobraćaj, pitaju ima li ova investicija mnogo smisla, osim logističkih i geografskih izazova izgradnje takvog dijela autoputa preko izraženog planinskog terena?
Evidentno je da se u cijelom regionu na kineski uticaj i kineske investicije kroz “16+1” inicijativu gleda blagonaklono, te da Kinezi nailaze na političke simpatije.
No, sve zemlje Balkana, uključujući i BiH, trebale bi biti oprezne kod projekata kako neki od njih ne bi postali politički promašaji, od koje bi nas sve zajedno mogla boljeti glava.
Piše: Borivoje Simić