Foto: Dženat Dreković/NOMAD
Inflacija nije mogla doći u boljem trenutku ako se nalazite u poziciji donosilaca odluka. Najviše je primijetimo kroz rast cijena hrane i generalno životnih namirnica i ništa možda ne bi bilo sporno da u istom omjeru rastu plate i penzije, jer bi tada svi bili na istome.
Realnost je nažalost drugačija. Kroz stalni rast cijena – inflaciju, za određenu sumu novca možemo kupiti sve manje potrepština. Prije masovne kupovine brašna i ulja, vreća brašna od 25 kg je koštala oko 19 KM, da bi poskupila prvo na 25, a sada već i na 36 KM. Što je veća histerija, vlast više trlja ruke, jer djeluje zakon ponude i potražnje – što je veća potražnja, uz gotovo nepromijenjenu ponudu, cijene su veće. Što su veće cijene, država ostvaruje veće prihode od poreza, što stvara prostor za populizam i manipulacije, predstavljajući takve rezultate „uspjesima“ njihovog rada.
Nadležnost po osnovu prikupljanja poreza je podijeljena između države i entiteta. Na nivou države se prikupljanu indirektnih porezi ili porezi na potrošnju, dok entiteti prikupljaju poreze na rad ili direktne poreze. Tako je Uprava za indirektno oporezivanje BiH objavila da su u prva tri mjeseca ove godine prihodi od indirektnih poreza, koji uključuju PDV, akcize i carine, veći za 406 miliona KM ili 22,29% u odnosu na isti period 2021. godine. Porezna uprava FBiH je saopštila da su u prva dva mjeseca ove godine prikupili 101 milion KM više u odnosu na isti period prošle godine, a Poreska uprava RS je za isti period prikupila 18,2 miliona KM više nego prošle godine u prva dva mjeseca.
Ovi podaci ukazuju, da i bez kompletnog prvog kvartala ove godine, imamo minimalno 520 miliona KM više u odnosu na prošlu godinu. Kako bismo vidjeli koliko je inflacija uticala na porast prihoda od PDV-a, navest ćemo primjer – goriva. Za ovaj prikaz koristili smo prosječne podatke, te realni podaci mogu biti i veći.
U Bosni i Hercegovini se godišnje potroši minimalno 1,6 milijardi litara goriva. Prosječna cijena litre dizela u aprilu 2021. godine je iznosila 2,06 KM. U ovoj cijeni, okvirno je sadržan iznos PDV-a od 0,30 KM. Nivo cijena goriva nije značajnije rastao do septembra prošle godine, kada je litra dizela iznosila 2,17 KM, od čega je 0,32 KM PDV-a, da bi od kraja godine, pogotovo u februaru došlo do spiralnog rasta. Danas litra dizela košta oko 3,11 KM, a na tržištu se mogu naći i više, ali i nešto niže cijene goriva.
Pri ovoj cijeni, država sada uzima 0,45 KM PDV-a po litri goriva. Što je cijena veća, više novca dolazi u budžete, a građani imaju sve manje i manje novca. Prema mjesečnom prosjeku, potrošnje od 133,5 miliona litara, može se izračunati koliko se mjesečno naplati PDV-a. Da je zadržan nivo cijena iz aprila 2021. godine, država bi naplatila oko 480 miliona KM samo po osnovu PDV-a na gorivo. Ipak, na nivou prosjeka i cijena, zaključno sa martom, vrlo vjerovatno da je naplaćeno oko 540 miliona KM, što je razlika od oko 60 miliona KM više naplaćenog PDV-a, samo zbog rasta cijene goriva. Građani ne da su siromašniji za ovaj iznos PDV-a, nego su dodatno zbog više cijene morali izdvojiti još 340 miliona maraka za gorivo, što je ukupno oko 400 miliona maraka sa uključenim PDV-om više samo zbog rasta cijene goriva. Da su donosioci odluka iskreni i da se ne bave populizmom, mogli su se odreći ove ekstra zarade kroz PDV i za taj iznos barem smanjiti iznos cijene goriva. Dakle, ne govorim o odricanju od naplate PDV-a, već samo o odricanju od ekstra prikupljenog PDV-a kroz rast cijena goriva.
Problem sa visokom cijenom energenata, a u ovom slučaju sa gorivom jeste što gorivo moramo trošiti, kao i hranu, a sve ostale izdatke možemo kresati, što onda utiče na ekonomsku aktivnost. Viša cijena energenata je uticala na više cijene pekarskih proizvoda i svih drugih životnih namirnica, koje se sada gotovo na sedmičnoj osnovi mijenjaju.
Ako usporedimo kretanja cijena, koje objavljuje Agencija za statistiku BiH, u januaru ove godine u odnosu na januar 2021. godine u Bosni i Hercegovini je došlo do povećanja cijena krompira za 85,7%, ulja 41,7%, luka 40%, šećera 33,3%, benzina 33,3%, margarina 29,3%, dizela 27,8%, tvrdog sira 25,9%, toaletnog papira 25,0%, kafe 21,4%, pšeničnog brašna (bijelo) 18,2%, graha 14,9%, putera 14,5%, zemnog gasa 14,3% i banana 14,3%. Treba naglasiti da su ovo već sada zakašnjeli podaci, jer su poslije toga cijene proizvoda dodatno porasle.
I sada dolazimo do rekordnih naplata u porezima i rekordnim budžetima. Možete li zamisliti o kojim efektima inflacije na naplatu poreza svjedočimo, ako je samo na gorivu, za godinu dana, kroz PDV okvirno prikupljeno 60 miliona maraka više. Penzioneri u prošloj, a još uvijek ni u ovoj godini, nisu dobili veću penziju, a postojeću je već dobro pojela inflacija. Dobili su tek simboličku i jednokratnu pomoć koja nije dovoljna da pokrije rastuće troškove grijanja, a o hrani da ne govorimo. Samo u Sarajevu, troškovi grijanja, naprimjer, na mjesečnom nivou za stan od 65-70 m2 porasli su za kratko vrijeme za oko 15 KM.
Nedavno smo imali priliku čuti ko zna kakve sve argumente zašto ne bi trebalo privremeno ukinuti naplatu akciza na gorivo, jer bi to kao ugrozilo budžete. Kako je to moguće kad samo u prva tri mjeseca u budžetima imaju 500 miliona KM više nego što su planirali. Možda političari imaju neku drugu računicu, ali jedno je sigurno – 250 miliona maraka odricanja od naplate akciza na gorivo za šest mjeseci ne može biti veće od 400 miliona maraka naplaćenih indirektnih poreza za tri mjeseca. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako su došli do zaključka o „ugrožavanja budžeta i penzija“ zbog privremenog ukidanja akciza. Međutim, to sada više nije ni važno, jer sve i da ih sad ukinu, to neće imati iste efekte kao da su to uradili kada je trebalo.
Posljednjih dana objavljeno je još nekoliko zanimljivih podataka. Za Federaciju je trijumfalno objavljeno da je bruto domaći proizvod u prošloj godini iznosio 25 milijardi maraka, što baš i nije do kraja tačno. Da, jeste toliko iznosio, ako se gledaju napuhane cijene zbog inflacije, međutim, ako se gleda iznos bruto domaćeg proizvoda korigovan kako bi se eliminisali efekti inflacije, onda vidimo da on iznosi 22 milijarde maraka. Razlika je prava sitnica, samo tri milijarde maraka, kao posljedica inflacije. Kada ove podatke uporedimo, ne samo sa 2020. godinom, već 2019. godinom, onda vidimo da smo imali rast od oko 4%, što je još uvijek vrlo skromno.
Posljednjih dana smo u Parlamentu FBiH mogli čuti da smo u prošloj godini u FBiH u odnosu na 2014. ili 2015. godinu imali rast u naplati svih poreza i doprinosa za oko dvije milijarde na godišnjem nivou. Kada smo prikupili toliko poreza, postavlja se pitanje ko je imao korist od toga. Šta su od toga dobili građani? Odgovor je jednostavan – rekordno siromaštvo i stagnaciju.
Piše: Faruk Hadži, Nomad