Privatizacija u Republici Srpskoj, tokom koje je privreda potpuno uništena, a radnici obespravljeni i ostavljeni na ulici, dok je istovremeno višemilionska imovina nekada uspješnih državnih preduzeća završila u rukama novopečenih bogataša i tajkuna, u potpunosti je sprovedena u skladu sa zakonom.
Ova poražavajuća činjenica rezultat je (ne)rada Komisije za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama RS, Specijalnog tužilaštva i ostalih nadležnih institucija, jer nijedna osoba u RS nije osuđena zbog nezakonitosti u procesu privatizacije.
Pojednostavljeno, to znači da niko nije odgovoran što nekadašnji privredni giganti poput “Čajavca” i “Incela” i nekoliko stotina ostalih preduzeća više ne postoje ni na papiru, kao ni za to što desetine hiljada bivših radnika tumaraju po ulici i beznadežno čekaju poziv iz Biroa za zapošljavanje.
Nažalost, još poraznije je što u institucijama koje su svojevremeno slavodobitno formirane sa zadatkom da dokažu da je privatizacija sprovedena nezakonito, od Komisije za reviziju privatizacije do Specijalnog tužilaštva RS, tvrde da su oni svoj posao uradili temeljno, prebacujući sa jednih na druge odgovornost za izostanak rezultata.
Prvi predsjednik Komisija za reviziju privatizacije državnog kapitala u preduzećima i bankama RS, Borislav Bijelić, kaže da je Komisija dok je on bio na njenom čelu utvrdila i dokumentovala nepravilnosti tokom privatizacije nekoliko desetina preduzeća i bivših državnih banaka.
“Mi smo izvještaje o utvrđenim nepravilnostima proslijedili Specijalnom tužilaštvu RS u čijoj nadležnosti je bilo dalje vođenje postupka. Nažalost, javnost je izgleda od nas očekivala da hapsimo i presuđujemo one za koje smo smatrali da su se ogriješili o zakon, što je potpuno apsurdno. Ne treba zaboraviti da su na osnovu naših izvještaja vođeni sudski postupci, a zašto nisu završili osuđujućim presudama, to nije pitanje za članove Komisije”, kaže Bijelić.
On podsjeća da je naprasno razriješen dužnosti predsjednika Komisije za reviziju privatizacije, ističući da sve više vjeruje da je to urađeno zato što je nekome postao smetnja i da ga je zbog toga trebalo ukloniti sa čela Komisije.
“Zahtjev za moje razrješenje je došao od Ranke Mišić, predsjednice Saveza sindikata RS, nakon što sam imenovan za direktora Urbanističkog zavoda RS, kada sam otvoreno rekao da u toj ustanovi u kojoj sam zatekao 118 radnika, posla ima za svega njih tridesetak. Tada je krenula hajka na mene i podnio sam ostavku na mjesto direktora, a svi znamo da je Zavod poslije nekoliko mjeseci završio u stečaju”, kaže Bijelić.
On ističe da je Komisija svim predmetima pristupala temeljno i zakonito i da su u cijelosti poštovali sve zakonske propise.
“Nije pristojno da ja dajem ocjenu rada Komisije dok sam bio njen predsjednik, ali javnost zna da je naš rad bio potpuno transparentan i da smo redovno informisali javnost o rezultatima našeg rada i o podnesenim izvještajima, a ne znam da je to bila praksa i nakon što sam ja razriješen dužnosti”, kaže Bijelić.
Sa druge strane, predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić potvrđuje da je Bijelić sa mjesta predsjednika Komisije za reviziju privatizacije smijenjen pod pritiskom Sindikata. Mišićeva ističe da Bijelić za svoj rad nije zaslužio ni nulu i kaže da Komisija ni pod njegovim, ni pod kasnijim predsjedavanjem Save Ševaljevića apsolutno nije odgovorila svom zadatku.
“Zakon o reviziji privatizacije donesen je pod pritiskom sindikata i obespravljenih radnika koji nisu mogli da gledaju kako se preduzeća u koja su oni uložili čitav radni vijek prodaju u bescijenje. Nažalost, zakon nije skrojen kako treba, jer nije omogućio da se procesuiraju odgovorni za privatizacionu pljačku i pretvaranje fabričkih hala u svadbene salone i tržne centre. Komisija za reviziju privatizacije nije uradila praktično ništa, jer smo svjedoci da apsolutno niko nije odgovarao zbog nezakonite privatizacije”, kaže Mišićeva.
Da zlo bude veće, odgovornost za to što niko nije završio iza rešetaka odbacuju i iz Specijalnog tužilaštva RS iz koga potvrđuju da više uopšte ne postoji mogućnost da se ponovo procesuiraju odgovorna lica u bivšoj Direkciji za privatizaciju RS, koja su pravosnažno oslobođena odgovornosti za privatizacione prevare.
Dragica Tojagić, portparol Specijalnog tužilaštva RS, kaže da je Komisija za reviziju privatizacije dostavila ovom tužilaštvu izvještaje o sprovedenim postupcima privatizacije u 78 preduzeća. Tojagićeva precizira i da su istragom koju je nakon podnošenja izvještaja sprovelo Specijalno tužilaštvo obuhvaćena 73 preduzeća.
“S obzirom na to da je istragom utvrđeno da je nezakonita prodaja državnog kapitala sprovedena u 67 preduzeća, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršeno produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i produženo krivično djelo nesavjestan rad u službi u julu 2008. godine podignuta je optužnica protiv devet lica, i to protiv direktora Direkcije za privatizaciju Republike Srpske Gorana Škrbića, zamjenika direktora Direkcije Milana Kovačića, te predsjednika Komisija za licitacije Mirjane Šinik, Zdenke Dmitrović, Vere Tešnjak, Slobodanke Gvozden, Slobodanke Milašinović, Jasne Marinković i Dragana Ivanovića. Postupak protiv ovih lica je vođen i pravosnažno okončan oslobađajućom presudom za svih devet lica”, kaže Tojagićeva.
Prema njenim riječima, pošto je riječ o presuđenoj stvari, Specijalno tužilaštvo niti bilo koje drugo tužilaštvo ne može ponovo pokrenuti krivični postupak protiv istih ovih lica za isto krivično djelo.
To praktično znači da su sve privatizacije u RS urađene u skladu sa zakonom i da niko nije odgovoran za potpuni sunovrat privrede.
Komisija bez rezultata
Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS, kaže da je Komisija za reviziju privatizacije formirana po čuvenoj izjavi Vinstona Čerčila “ako imaš neki problem koji ne želiš da riješiš, formiraj komisiju za njegovo rješavanje”.
“Kakvi su rezultati te komisije?! Nikakvi! Bilo je apsurdno i to što je kompletna odgovornost za uništavanje privrede pokušala da se svali na nekoliko žena iz bivše Direkcije za privatizaciju. Privreda je uništena zbog potpuno promašenog koncepta privatizacije. Zakon o privatizaciji je s jedne strane omogućio pojedincima da se za male pare dokopaju vrijedne imovine i fabričkih hala, dok su sa druge onima koji su i htjeli da zadrže proizvodnju i radna mjesta, to onemogućile visoke kamate i skupi krediti. Što se tiče Komisije za reviziju privatizacije, pošto se ispostavilo da nije napravila nikakve rezultate, slobodno se može zaključiti da je i formirana s tim zadatkom”, kaže Belenzada.
NN