Oni koji žive od obrade zemljišta ulaze u nikada neizvjesniju proljetnu proizvodnu sjetvu koja je na pragu. Zbog izrazito visokih cijena proizvodnih inputa bh. proizvođači smanjuju prozvodne kapacitete. Neizvjesno je i tržište, jer prerađivači ne mogu nabaviti potrebne ambalažu. Stoga je i plan otkupa sirovine za preradu doveden u pitanje.
Zbog visokih cijena repromaterijala pred bh. proizvođačima nikad neizvjesnija sezona. Cijene proizvodnih inputa diktiraće obim ovogodišnje proizvodnje hrane.
“Proljetna sjetva iz dana u dan je sve skuplja. Dosta ljudi se opredjeljuje da smanji, pa čak i ne sije nikako, jer ako nema stočnog fonda – kome i za šta sijati? Ne može se trenutno naći matematika da se na cijenu od 220 KM đubriva bilo šta posije. Kako god da to rodi, cijena repromaterijala je preskupa”, ističe Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
“155 maraka za 100 kilograma đubriva, a na cijenu nekih proizvoda kao što je bio krastavac 20, 30, 50 feninga, to je jako neisplativo”, kaže proizvođač Mladen Lazić.
U pitanje je dovedena i organizovana proizvodnja. Plan otkupa voća i povrća za ovu godinu nemaju ni domaći prerađivači zbog nemogućnosti da nabave neophodnu ambalažu. Kažu, ukoliko ne bude dovoljno tegli i limenki – nikakve koristi neće biti od kvalitetne sirovine.
“Sada u februaru je pravo vrijeme da se pitanje ambalaže riješi. To se pitanje ne može rješavati u avgustu i septembru, kada je sezona u punom jeku”, ističe Stevo Filipović, direktor fabrike Sava Semberija.
S obzirom na to da plate i kupovna moć građana ne prate povećanje cijena očekujemo još veće probleme, kažu proizvođači, koji se plaše da će uvozna roba tek sada preovladati na domaćem tržištu.
“Mi proizvođači se ne možemo ni nadati većim cijenama jer to nema ko platiti. Pritisnuti smo zemljama okruženja, stiže roba iz Italije, Španije, Turske, Albanije i ne možemo probijati neke tržišne cijene, bez obzira koliko to koštalo”, naglašava Lazić.
Stočni fond je desetkovan. Otkupne cijene mlijeka kreću se u zavisnosti od klase od 40 do 60 feninga po litru. S druge strane, u trgovinama je litar mlijeka dostigao cijenu od skoro tri marke. Slična situacija i s mesom – cijene žive stoke u padu, dok je u trgovinama drugačija slika. U lancu proizvodnje od proizvođača, preko prerađivača, pa do krajnjeg potrošača niko nije zadvoljan.
“Dosta je mala cijena u odnosu na sve što je poskupjelo na tržištu, od koncentrata, do repromaterijala, đubriva, koje je četiri puta skuplje”, navodi farmer Nebojša Đokić.
“I mesoprerađivači su u nezahvalnoj situaciji – razapeti između ljudi s kojima dugi niz godina sarađuju, pa im ne mogu platiti koliko to njihov proizvod zaslužuje, a s druge strane, ne može ni s povećanjem cijena da ide prema krajnjem potrošaču. Na tržištu je debalans od početka do kraja i uzročno-posljedični odnos u kome, nažalost, na kraju opet ispašta krajnji kupac”, ističe vlasnik mesne industrije Milenko Zupur.
A građani, odavno, zbog visokih cijena namirnice kupuju na komad. I samo ono najnužnije, kažu. Sindikalna potrošačka korpa za januar dostigla je 3.000 KM. Ekonomisti tvrde da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih zemalja u regionu koja ne preduzima ništa da ublaži posljedice inflacije i drastičnog poskupljenja energenata i roba.
federalna.ba