Nedžad Imamović: Moja Agenda ili ekonomska reforma za BiH

Nedžad Imamović, je napisao, Prijedlog Vladi i “ekspertima”, zasnovan na ličnom iskustvu privređivanja i to u vrlo složenim, ratnim i poratnim okolnostima.  Prenosimo ga u cjelosti

Autor: Impuls

Ja nemam “džepnogaražnih” diploma iz ekonomije, a nisam (hvala Bogu) ni čuveni ekonomski “ekspert”, te ne posežem za ekonomskim teorijama! Ja imam “samo” ekonomskog iskustava, onoga praktičnog i stečenog na terenu. Dakle, biću kratak, razumljiv i jasan (neću stalno ponavljati dvije, a naučene na pamet, rečenice kao moj premijer Zvizdić) i ispričat’ ću onako kako nije zapisano u današnjim knjgama Vaših “čuvenih” profesora koji to uče studente na još čuvenijim i visokoprestižnim univerzitetima tipa – Kiseljaka, Foče ili Travnika.

Ovako je to bilo. Moj otac, tada direktor jedne trgovačke kuće, daleke 1979. godine dođe na ideju da “kadimo” žege (drveni ugalj). I tako nas četvero, ja, sestra, on i mama u šumu. Ljeti napravimo zemunice kao one u ratu i tako cjelo ljeto, tu živimo i spavamo. Zaradimo lijep novac, kupimo novog “tristača” i odemo svi skupa na more, poslije u Italiju, u Trst i Milano, vratimo se obučeni po posljednjoj modi i u školu. I tako godinama…

Napravismo mi i drugu, veliku kuću u centru grada, stambeno-poslovnu četverospratnicu. Ja i sestra stasali za posla. Krenemo sa biznisom ‘91., baš u tom poslovnom objektu. Proširimo mi to u Visoko a pred sami rat dođemo i u Sarajevo. Međutim, rat i to, te nam se to sve pokrade i propadne biznis…

93. je, ja načelnik Vt. službe u brigadi. Ostalo dosta krava poslije odlaska fojničkih Hrvata. Ja te krave podijelim narodu (500), ali pođu mi krasti ovi iz Komande, k’o ovi danas (ista ekipa!).

Jednog dana ostane mi jedna krava (bile 3), te da je ne zakolju i pojedu, ja nju za špag, kroz Fojnicu i dovedem mami i tati. Oni se obradovaše, a i rat je, nema se hrane. I tako moj tata, koji je bio malo psihički bolestan (terapija prava!), kravu za “priuzu” te po fojničkim livadama. Ma, milina ih vidjeti, a narod k’o narod njima to smješno!?

Damo joj ime Cvjetulja. E, ta Cvjetulja porodi nama 14 junica i krava (ne ona sama) za 4 godine. Bude i poneko muško, a mi ga teška srca damo na “klanje”, čisto iz ekonomskih razloga jer ne bi mi drugačije. Voljeli smo mi te predivne životinje. Pola Fojnice nam je dolazilo po mlijeko a mi davali besplatno, svima!

E, eto ti kraj rata, komšije se bune, smrde krave, moj otac, ja i svi mi, a u ratu nismo im smrdili, naprotiv, svi su pili mlijeko tih mojih “smrdljivih” krava. Mi teška srca zatvorimo tu, već, farmu krava, rasprodamo. Znam da je tata polako godinu dana, zavolio ih ali eto, moralo se.

E, sad neka ovi ekonomski stručnjaci ili eksperti kako sebe nazivaju – Novalić, Bevanda ili Špirić izračunaju godišnju stopu ekonomskog rasta ili BDP?! I evo im primjer kako se ekonomiše. Ekonomija znači i voditi domaćinstvo, a ne uzimati kredite, krasti narod i državu i davati sebi visoke, a ne zarađene plate.

Npr. ja nisam mogao popiti litar mlijeka ako ja nisam dežurao kod poroda, ako je tata nije napasao i ako mama nije pomuzla kravu! Dakle, “eksperti i stručnjaci” pita vas “nestručnjak” je li ovo jedini način i jedina “Agenda” za ekonomski razvoj i uspjeh?

Drugo, nije pitanje nego konstatacija. Moj otac je bio direktor, a ja rođeno gradsko djete, a koliko znam, a znam, pa baš ste vi svi došli sa sela i iz štala! Vama bolje krast’ narod nego da radite? Vratite se tamo odakle ste došli i svako po jednu kravu u ruke i tako “ekspertujte i ministrujte” ali u svojim štalama gdje vam i jeste mjesto!!! A prepustite to ljudima koji znaju i koji vole svoj narod i svoju država. A ima nas. Eto, moji stručnjaci, naučite i vi nešto iz prve ruke, ma pustite te vaše diplome sa visokoprestižnih sveučilišta diljem naše Bosne…