U pozadini kampanje SAD i još nekih zapadnih država da se kineskoj kompaniji Huawei zabrani pristup zapadnom tržištu u ime „nacionalne bezbjednosti“ je mnogo prozaičniji razlog, ili preciznije 500 milijardi dolara razloga. Upravo na toliko je procjenjena vrijednost globalnog tržišta nove mobilne 5G tehnologije, u kojoj Huawei prednjači i daleko je povoljniji od američkih i drugih zapadnih kompanija.
Trgovinski rat između trenutne vodeće globalne supersile, SAD i rastućeg konkurentna, Kine, nastavlja da eskalira i prve žrtve su kineske globalne kompanije, poput Huaweija. Sistematska kampanja koju vode SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland, ima za cilj da se zabrani pristup Huaweija zapadnom tržištu, u ime „zaštite nacionalne bezbjednosti“. Glavni argument protiv kineske kompanije svodi se na mogućnost da bi korištenje njihove telekomunikacijske opreme moglo eventualno nekada u budućnosti, da bude iskorišteno za špijuniranje Zapada.
Krunski dokaz da je Huawei kineski „trojanski konj“ pronađen je u činjenici da je osnivač kompanije, Ren Zhengfei, prije nego što se upustio u privatni biznis bio oficir kineske armije do 1982 godine, gdje je kao inžinjer radio u istraživačkim institutima. I što je još strašnije, član je kineske komunističke partije, što je u očima SAD otprilike isto kao biti jeretik u doba Inkvizicije.
U pozadini kampanje protiv Huaweija je mnogo prozaičniji razlog, ili preciznije 500 milijardi dolara razloga. U toku je globalno uvođenje novog standarda u mobilnoj telefoniji 5G, koji bi trebao da omogući brzine mobilnog interneta koje su u odnosu na trenutne deset do 100 puta veće i što će po svim najavama predstavljati pravu tehnološku revoluciju. Nova tehnologija podrazumjeva novu telekomunikacijsku infrastrukturu i procjena je da kada se sve sabere, globalno se radi o tržištu vrijednom oko 500 milijardi dolara.
Ako ne možeš da ih pobjediš, onda ih zabrani
Na sreću ili nesreću Huaweija, ova kompanija trenutno je globalni lider kada se radi od novoj tehnologiji a i kod postojeće 4G tehnologije Huaweijeva oprema je 20 do 30 posto jeftinija od iste opreme zapadnih proizvođača. Da stvar bude gora za zapadne konkurente, trenutno oni nemaju vlastitu opremu za 5G koja bi bila konkurentna Huaweiju, što predstavlja problem za dioničare zapadnih kompanija. Zaključak je bio jednostavan: ako se ništa ne uradi, lavovski dio globalnog kolača na tržištu telekomunikacijske opreme mogao bi završiti u rukama Huaweija, a zapadna konkurencija ostala bi kratkih rukava.
U pitanju nije samo globalno tržište, jer Huawei je počeo puštati korijenje i unutar SAD, gdje je pogotovu među manjim internet provajderima činjenica da je njihova oprema i do trećinu jeftinija od opreme domaćih proizvođača, često bila presudan faktor kod nabavke, dok su veći provajderi na razlici u cijeni opreme uštedjeli stotine miliona dolara. Jednostavno rečeno, zapadne a posebno američke kompanije, nemaju u ovom trenutku konkurentne proizvode za 5G, jer je njihova roba znatno skuplja i tehnički inferiornija.
Prema pravilima slobodnog tržišta, to bi značilo da su zapadne kompanije izgubile ovu rundu u tržišnoj utakmici i da bi se trebale potruditi puno više sledeći put. Naravno, tako nešto se dešava samo u teoriji i bajkama, dok se u praksi u igru umiješala američka država, s ciljem da zaštiti domaće kompanije igrajući na kartu nacionalne bezbjednosti. Huawei, očekivano, odbacuje sve optužbe, a problem sa zapadnim optužbama na njihov račun je što niko do sada nije našao niti jedan dokaz da je Huaweijeva oprema „obogaćena“ špijunskim softverom, što u praksi dovodi do zanimljivih situacija.
Prevencija bez dokaza
Kako je sumnja u Huaweijevu opremu bila konstantno prisutna na Zapadu, a Velika Britanija je bila jedan od glavnih kupaca, prije par godina pronađeno je rješenje. Huawei će finansirati centar u Velikoj Britaniji, u kome će eksperti iz britanske obavještajne službe zajedno sa ekspertima iz britanskih telekoma secirati Huaweijevu opremu i softver da bi se utvrdilo da li je „čista“. Do sada ništa nisu našli, ali je istovremeno britanska vlada počela pritiskati svoje telekome da se riješe Huaweijeve opreme čak iako nema dokaza da je oprema „sumnjiva“. Pod pritiskom SAD da odbace Huaweijevu opremu našle su se i evropske NATO članice, prvenstveno Njemačka, ali se Nijemci za sada opiru, tražeći da im se pokaže barem jedan konkretan dokaz prije nego što odustanu od poslovanja sa Huaweijem. Još uvijek čekaju.
To što nema konkretnih dokaza protiv Huaweija nije pokolebalo njegove najglasnije protivnike, koji tvrde. „Možda je to tačno trenutno, ali ako u budućnosti kineska vlada i njihove obavještajne službe narede kompaniji da omogući špijuniranje kroz njihovu opremu, oni neće imati izbora“. U principu ovo je tačno, jer ako dođe do globalnog sukoba, svaka strana će koristiti sve što ima na raspolaganju, ali to podjednako važi i za američke kompanije i njihovu opremu.
Kinezi imaju zakon koji obavezuje sve institucije i kompanije da „pomognu“ obavještajnim službama kada im se kaže, dok Amerikanci imaju „national security letters“, naloge koje izdaje FBI i koji obavezuju kompanije da dostave sve tražene podatke i da pored toga ne smiju nikome reći ni da su primili takvu naredbu. U zadnjih 17 godina praksa korištenja ovih naloga postala je široko raširena u SAD i nema naznaka da će ubrzo izaći iz mode.
Paradoksalno je da iako se na sva zvona sada optužuje Huawei za moguću špijunažu u budućnosti, među internim dokumentima američke NSA, koje je još prije pet godina objelodanio Edward Snowden, nalazi se i izvještaj gdje američki vojni hakeri ponosno ističu da su u potpunosti infiltrirali kompjutersku mrežu u sjedištu kompanije Huawei.
Pitajte Angelu Merkel
I dok se činjenica da je osnivač kineske kompanije prije ulaska u biznis bio pripadnik kineske vojske uzima kao krunski dokaz „nepodobnosti“ proizvoda ove kompanije za upotrebu na zapadnom tržištu, u isto vrijeme više nego bliske veze američkih kompanija i Pentagona slave se kao uzor patriotizma i moralnog integriteta. Uostalom još prije tri godine, Eric Schmidt je direktno iz fotelje generalnog direktora kompanije Google imenovan za predsjedavajućeg Pentagonovog Savjetodavnog odbora za inovacije u oblasti odbrane.
U slučaju Amerike i njenih vodećih kompanija teško je utvrditi razliku između države i firme. Tako je prema izvještaju nevladine organizacije „Google Transparency Project“, između 2008. godine i 2016. sedam funkcionera iz oblasti nacionalne sigurnosti i obavještajnih službi i 18 iz Pentagona prešlo u Google, dok je iz kompanije na „privremeni rad“ u Pentagon otišlo troje rukovodilaca. Slična je situacija i s ostalim američkim tehnološkim kompanijama, ali za sada nije poznato da je bilo koja zemlja u svijetu zabranila proizvode neke od američkih kompanija zato što je pola menadžmenta svježe pristiglo iz Pentagona i obavještajnih službi.
Bivši oficiri i članovi komunističke partije sjede na vrhu i brojnih drugih kineskih kompanija, ali ako te kompanije nisu direktan konkurent američkim globalnim kompanijama – to nije problem. Ali kako se globalna konkurentnost stranih kompanija povećava, ugrožavajući monopole američkih giganata, realno je očekivati da će se administrativne barijere u ime „zaštita nacionalnih interesa SAD“ proširiti i na druge sektore izvan IT. Kada se radi o profitima, nema tog sektora koji nije od „vitalnog nacionalnog interesa“, a američke kompanije obilato doniraju političare upravo zato da ih zaštite od strane konkurencije kada stvari krenu nizbrdo.
Sa stanovišta budućih korisnika 5G telefonije izvan SAD, pitanje se svodi na to „da li više voliš da te špijuniraju Amerikanci ili Kinezi“, zavisno od toga čiju opremu si kupio. A kako stvari stoje, šta god da kupiš špijuniraće te i jedni i drugi. Ko ne vjeruje neka pita Angelu Merkel, čiji je telefon NSA godinama prisluškivala.
Dražen Simić