Hibridni i rad na daljinu nisu bile jedine velike promjene za radnike tokom pandemije. Kraća radna nedjelja, odnosno rad četiri dana tokom nedjelje jedno je od rješenja koje mnogi poslodavci počinju da primjenjuju.
Pandemija je nesumnjivo dovela do toga da radnici koji su ranije imali posao od pet dana u nedjelji – od devet do pet, sada imaju feksibilnije radno vrijeme i obaveze.
Naravno, “ne skače” svaki poslodavac na ove trendove u nastajanju- mnogi sektori se i dalje striktno pridržavaju načina rada prije pandemije.
Ipak, sve veći broj kompanija eksperimentiše sa promjenama stvari, posebno u eri kada je gubitak radnika, odnosno masovni otkazi zabrinjavajući.
Kraća radna nedjelja kao jedno od rješenja
Kako su se radni dani produžavali za mnoge zaposlene tokom pandemije, njihovo mentalno zdravlje i ravnoteža između poslovnog i privatnog života su stradali.
Jedno od rješenja je četvorodnevna radna nedjelja.
Ova ideja nije nova u eri pandemije, ali je ponovo dobila “na snazi” usred Kovida-19. Neki poslodavci su bili toliko zadovoljni rezultatima vezanim za produktivnost da su novu postavku učinili trajnom, prenose mediji.
Naročito je bilo zapaženo široko ispitivanje četvorodnevne radne nedjelje u Velikoj Britaniji, a već na polovini eksperimenta, 86% anketiranih kompanija reklo je da će zadržati četvorodnevnu politiku.
Mnoga preduzeća su takođe uspjela da regrutuju i zadrže radnike na taj način.
Istovremeno, njihovi zaposleni štede na troškovima poput putovanja na posao i čuvanja djece.
Ipak, neke kompanije drže 40-časovne nedjelje, i sažimaju opterećenje na četiri dana, što produžava dnevno vrijeme zaposlenih.
Šta su pokazala istraživanja – koje su prednosti?
Četvorodnevna probna radna nedjelja u kojoj su radnici smanjili svoje sate na 32 nedjeljno dala su vjeru ideji da mnogi zaposleni mogu da rade 100% produktivno za manje vremena.
Istraživanje je pokazalo da su radnici jednako produktivni i angažovani u manjem broju sati – ako ne i više. Zaista, Norveška i Danska imaju radnu nedjelju kraću od 40 sati, i druge su, odnosno sedme najproduktivnije zemlje u svijetu.
„To je prednost za određivanje prioriteta“, kaže Adam Grant, profesor organizacione psihologije na Vorton školi Univerziteta u Pensilvaniji.
„Kada imate manje vremena, počinjete da se fokusirate na stvari koje su zaista važne”, kaže on i dodaje da bi zgusnuti raspored rezultirao povećanom produktivnošću.
Od radnika se uglavnom očekivalo da rade u blokovima od osam sati, uglavnom od devet do pet.
Sada mogu imati više vremena za privatni život i ujedno da valjano obavljaju svoj posao.
Kao i svaka promjena izazvana pandemijom, ostaje da se vidi šta će od svega ostati.
Ali među promjenama na radnom mjestu koje se svakodnevno razvijaju, došlo je do sporog ali postojanog kretanja ka više firmi koje isprobavaju ove nove opcije.
Preduzeća su, naravno, pažljiva u vezi sa odlukama koje donose.
Ipak, vjerovatno će više kompanija “uroniti prste u vodu” sa novim modelima, ma koliko oprezno, što bi moglo da počne da trajno mijenja radni dan kakav poznajemo.
Izvor: BIZLife