 2019/692) čime je ovaj projekt proglašen diskriminatornim. ){kind=link}
Engie, OMV, Shell, Uniper, Wintershall – kompanije vlasnici i investitori u kontroverzni plinovod Sjeverni tok 2, poduzeli su još jedan kontroverzni i besramni korak. Tuže Europsku komisiju Europskom sudu pravde sa zahtjevom za poništenjem amandmana na Direktivu o plinu ((EU) 2019/692) čime je ovaj projekt proglašen diskriminatornim.
Kompanije se pozivaju na slobodnotržišne principe “jednakog tretmana i proporcionalnosti”. Tužitelji se žale kako je Direktiva promijenjena kako bi onemogućila njihov projekt, što je apsolutno točno, ali se također radilo o jedinom koraku koji je Komisiji preostao nakon što su kompanije jednostavno izignorirale sve europske energetske strategije i planove. U ovoj se tužbi stoga zapravo radi o tome tko ima prioritet uređivanja država – slobodno tržište, ili država sama (makar se u ovom kontekstu radilo o jalovoj naddržavnoj tvorevini EU).
Kompanije nažalost ne staju ovdje, već uz pomoć svojih lobista i spin velemajstora smatraju kako “takva očita diskriminacija pojedinačnih komercijalnih investicija potkopava sposobnost europskog unutarnjeg energetskog tržišta da privuče investicije za realizaciju pune energetske tranzicije”. Dakle, dobro ste pročitali – Shell, Engie, OMV, Uniper, Wintershall smatraju sebe faktorima koji će omogućiti Uniji energetsku tranziciju. Kompanije odgovorne za globalno zatopljenje, koje ne samo da dekadama ne čine ništa da ga spriječe, već čak i sada kada su klimatske promjene uzele maha, i kada zagovornici procesuiranja ovih kompanija za zločine protiv čovječnosti i profiterstva dobivaju sve veći utjecaj, oni i dalje funkcioniraju prema višestoljetnom principu apsolutne poduzetničke slobode, apsolutnog prioriteta osobnog bogaćenja na opću planetarnu štetu. Najgore je pritom što se inače moćna Europska komisija doima toliko slabo i nemoćno da je moguće da će ove kompanije u konačnici i pobijediti.
Polarizacija regije
U svim ovim igrama europskog kapitala i europskih zakonodavaca, jedini pobjednici su paradoksalno, Rusi. Iako je Južni tok ugašen, ruski ministar energetike Alexander Novak najavio je 26. jula da će drugi krak Turskog plinovoda, umjesto preko Grčke ići preko Bugarske, Srbije i Mađarske. Kao i Sjeverni tok 2, i Turski tok vodit će ruski plin do Europe i to u kapacitetu od 31.5 milijardi kubičnih metara godišnje. Prolazit će ispod Crnog mora, a cilj mu je da izbjegne Ukrajinu s kojom je Rusija u lošim odnosima.
Ponovimo još jednom što ovaj projekt čini amoralnim, antisocijalnim i krajnje individualističkim kapitalističkim činom. Kao prvo, projekt je u potpunoj suprotnosti s europskom energetskom strategijom koja nalaže diverzifikaciju izvora. Sjeverni tok 2, ne samo da ne diverzificira izvor, već i sam put tog plina koncentrira na Njemačku čineći da se cijela Europa napaja istim plinovodom. Takva samovolja i nezakonita rabota zapadnoeuropskog kapitala praktički je poništila cjelokupnu – i ovako spornu – europsku energetsku strategiju. Taj će plinovod također dodatno osiromašiti tranzitne zemlje istočne Europe koje primaju milijarde eura tranzitnih poreza. Umjesto siromašnijim zemljama europske periferije, ta će sredstva ići najbogatijoj europskoj ekonomiji – njemačkoj. U konačnici, upravo zbog razloga diverzifikacije izvora plinom, EU je ugasila projekt Južni tok, koji je trebao voditi ruski plin do istočne Europe. Međutim, sankcije Rusiji pokazale su se preprekom, no kao i obično, one važe samo za zemlje istočne Europe, ne i jezgru.
Ovakvo ponašanje zapadnoeuropskih kompanija omogućilo je dodatno raslojavanje EU i olakšalo američki utjecaj koji dodatno elektrizira i ovako električnu situaciju i potencira dodatne sukobe još jednom, upravo na teritoriju istočne Europe.