Foto: Impuls
Proteklih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini je zabilježen ogroman porast cijena životnih namirnica, a ekonomski stručnjaci smatraju da vrlo često trgovački lanci vještački napumpavaju cijene što se negativno odražava na životni standard građana.
Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, nivo potrošačkih cijena u maju ove godine bio je za 3,7 posto viši u poređenju s istim mjesecom 2024. godine.
U poređenju s prošlom godinom, najveći rast zabilježen je kod hrane i bezalkoholnih pića, čije su cijene u prosjeku porasle za 9,9 posto.
Ekonomski stručnjak i analitičar Igor Gavran pojašnjava da postoji nekoliko faktora koji su doveli do porasta cijena osnovnih životnih namirnica.
Gdje su domaći proizvodi?!
“U mnogim slučajevima jednostavno nemamo dovoljno vlastite proizvodnje i uvozni proizvodi diktiraju cijene, a što je duži put od proizvođača do krajnjeg potrošača i više koraka u tom procesu više je i objektivnih dodatnih troškova i prilika da se cijena dodatno povećava i na kraju dostigne nerealno visok nivo, a bez dovoljno domaće konkurencije. Čak i kada imamo vlastitu proizvodnju, kao recimo maslaca, često ćemo obići i nekoliko prodavnica prepunih stranih brendova, a da ne nađemo nijedan od domaćih”, kazao je Gavran u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.
Smatra kako je jedno od rješenja svakako afirmisanje i jačanje domaće proizvodnje u Bosni i Hercegovini koja je proteklih godina bila vrlo zanemarena.
“Imamo i proizvode kojih sasvim dovoljno proizvodimo u BiH kao recimo mlijeko, vodu, pivo, jaja, pileće meso, jestivo ulje, ali tu opet svjedočimo jako bezobraznim slučajevima da se domaći proizvod po nižoj cijeni nudi na stranom tržištu nego na domaćem. Teško je uvijek utvrditi ko je odgovoran za to – može biti domaći trgovac koji zarađuje enormnu maržu, a može biti i domaći proizvođač koji pokušava izvesti po svaku cijenu, a nadoknaditi troškove u BiH. U svakom slučaju, i za jednu i drugu situaciju rješenje je u jačanju domaće proizvodnje i osiguranju vlastitih potreba iz domaćih izvora uz paralelni nadzor tržišta i kontrolu strukture cijena kako bi se spriječile zloupotrebe i ekstra profit. A spoj ove dvije mjere je u robnim rezervama koje služe i za osiguran otkup domaće robe i za njen plasman po nižim cijenama i uticaj na tržište”, naglašava ovaj ugledni stručnjak.
Vlast uživa u rastu PDV-a, građani siromaše
Prema njegovom mišljenju, trgovački lanci u Bosni i Hercegovini vrlo često vještački “napumpavaju cijene”.
Foto: Screenshot: Igor Gavran
“Ne samo trgovački lanci nego većina trgovaca, a ni javnim preduzećima poput Elektroprivrede nije mrsko da vlastito loše upravljanje i gubitke pravdaju povećanjem troškova. Zahvaljujući domaćim vlastima koje ne pokušavaju sankcionisati takvo ponašanje već naprotiv uživaju u posljedičnom rastu prihoda od PDV-a, vrlo se komotno mogu dizati cijene bez ikakve veze s troškovima. To se naravno može zaustaviti, ali se svjesno to ne čini. Vlasti bi mogle plasirati robu iz robnih rezervi po nižim cijenama, i time napraviti pritisak na cijene ostalih na tržištu, mogle bi i apelacijski kontrolisati strukturu cijena i sankcionisati neopravdano povećanje, mogli bi dodatno oporezivati ekstra profit… puno je mogućih alata, ali ništa se ne koristi”, upozorava Gavran.
“Era jeftine hrane”
Potvrdio je, također, ranije procjene nekih ekonomista u Sjedinjenim Američkim Državama i Evropi nakon koronavirusa, a koji su izjavili da je završena “era jeftine hrane”.
“Tako se čini, ali nikako ne zbog neke neminovnosti ili dramatičnog rasta troškova proizvodnje hrane nego zbog kombinacije inflacije izazvane sasvim drugim razlozima (enormne emisije novca bez pokrića tokom i nakon pandemije) i takozvane ‘inflacije pohlepe’, odnosno rasta ambicija i mogućnosti zloupotrebe tržišnog položaja za ostvarivanje ekstra profita vječnim pravdanjem različitim ratovima i drugim krizama”, kazao je.
Nadalje, napominje kako su upravo zbog teške ekonomske situacije mnogi mladi i obrazovani ljudi napustili Bosnu i Hercegovinu, te nastavili život u nekoj od razvijenih zemalja.
“Iako nije jedini, sigurno je jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg se naši građani iseljavaju, a pogotovo mladi i školovani. Nije tu samo riječ o trenutnom interesu i prihodima koje mogu ostvariti radeći izvan Bosne i Hercegovine, nego i praktično osiguravanju doživotne egzistencije jer za recimo deset godina rada u razvijenim ekonomijama možete osigurati sebi penziju veću od one koju bi u našoj zemlji stekli nakon četrdeset godina rada! Također u zemljama s uređenim javnim zdravstvom i obrazovanjem mogu dobiti bolje i jeftinije (često besplatne) usluge obrazovanja i liječenja i to je opet ogromna prednost. I mogućnost profesionalnog usavršavanja i razvoja je neuporedivo bolja izvan Bosne i Hercegovine, jer ovdje bez političkih i privatnih veza ne možete pronaći normalan posao niti se ravnopravno baviti vlastitim biznisom”, rekao je ovaj ekonomista.
Obrađivanje zemljišta
Na kraju poručuje da bi intenziviranje obrađivanja lokalnih zemljišta u Bosni i Hercegovini sigurno pomoglo u borbi protiv visokih cijena i ovisnosti o drugim tržištima.
“Itekako bi pomoglo jer ako bi većinu vlastitih potreba mogli pokriti domaćom proizvodnjom. Cjelokupan lanac snabdijevanja bi bio naš i imali bi punu kontrolu nad troškovima i cijenama. Međutim, opet bi morao postojati mehanizam aktivnog nadzora tržišta za spriječavanje zloupotreba jer ni domaćim subjektima nije mrsko ostvarivanje ekstra profita ako ih niko ne kontroliše”, rekao je Gavran.
Povećanje plata zaustavio bi trend iseljavanja
Mišljenja je da bi povećanje plata u Bosni i Hercegovini u značajnoj mjeri zaustavilo trend iseljavanja iz zemlje.
“Međutim, ne u smislu nominalnog povećanja plaća koje onda prati realan rast cijena pa nema nikakvog realnog rasta životnog standarda, nego samo realno povećanje primanja u odnosu na troškove života”, ističe Gavran.