Tokom prošle godine prihodi 50 najvećih i najznačajnijih javnih preduzeća u BiH pali su za više od 400 miliona KM. To pokazuje istraživanje koje je obavio Transparensi internešenel u BiH. Koji su razlozi lošeg poslovanja i na koji način riješiti ovako lošu situaciju?
Polovina od preko 300 državnih preduzeća u BiH, koja su dostavila podatke o poslovanju u 2020. godini, ima finansijski deficit. 50 najvećih državnih gubitaša u prošloj godini ostvarilo je zbirni gubitak od oko 430 miliona maraka.
Najveći neto gubitak u prošloj godini imao je Rudnik uglja „Kreka“ 30,6 miliona maraka. Slijedi ga sarajevski „Gras“ sa 22,6 miliona maraka. Skoro 20 miliona maraka iznosio je gubitak Elektroprivrede BiH. „Željeznice FBiH“ dugovale su 17,3 miliona maraka.
Više od 15 miliona maraka duguje JP Željeznice RS. Neto gubitak od 14,6 miliona maraka ostvario je i Rudnik mrkog uglja „Breza“. Među najvećim gubitašima su i Elektro-Bijeljina sa 12,68 miliona maraka i „Hidroelektrane na Drini“ sa skoro 12 miliona maraka.
Od 50 najvećih gubitaša, čak 33 preduzeća nastavilo je da povećava troškove plata zaposlenima, iako su im gubici u prosjeku veći za 55%. Na to je potrošeno 29,5 miliona KM više nego 2019. godine.
U Republici Srpskoj primjer su Pošte Srpske, koje su povećale broj zaposlenih za 66, troškove na plate za 2,9 miliona, a gubitak na 2,5 miliona maraka.
Iz Transparensi internešnela BIH pojašnjavaju da su uprkos pandemiji virusa korona, ali i pozivima na štednju, rukovodstva gubitaša nastavila sa praksom bespotrebnog povećavanja troškova. Razloga za to, ističu, ima više.
„Zapravo je sve usmjereno na to da se, sa jedne strane kroz javna preduzeća obezbijede zaposlenja stranačkim kadrovima, posebno je to vidljivo u izbornim godinama, a prošla godina je bila izborna. I sa druge strane da se kroz javne nabavke, sklapanje štetnih ugovora ostvaruje profit nekim privatnim firmama koje su u vlasništvu ljudi koji su, opet, u političkim strankama“, kaže Ivana Korajlić iz TI BiH.
Struka smatra da trenutno ne postoji politička volja u BIH da se riješe ovi problemi. Ekonomista Svetlana Cenić podsjeća da BiH uopšte nema registar javnih preduzeća, i da prema tome ne može ni biti poznato kolika su ukupna dugovanja. Ističe da je MMF 2017. godine uspio doći do podatka da su ta dugovanja 8,1 milijardu maraka.
„Ja opet napominjem, dugovi javnih i državnih preduzeća su zapravo unutrašnji dug i spadaju u javnih dug. Ali se najčešće samo računa ono gdje je negdje nekako dao garancije viši nivo vlasti, odnosno entitet ili ko da garanciju, pa eto to onda obračuna, ali ne sve, u javni dug. I zato stalno ističem da je javni dug, ukupan dug BiH mnogo veći nego što se prikazuje i da to neće imati ko da vraća“, upozorava Cenićeva.
Ekonomista Aleksandar Ljuboja smatra da bi rješenja za ovu situaciju mogla da budu digitalizacija procesa, kao i preusmjeravanje radnika iz prenatrpanog javnog sektora u realni sektor.
„Preduzeća zaista imaju veliki broj zaposlenih. To se treba smanjivati, ali paralelno tome trebamo im naći mjesto gdje da rade. Znači, ako smanjimo poreze i doprinose, ako uredimo da su mjere stimulacije realnom sektoru, pogotovo prerađivačkoj industriji veće, onda ćemo moći da dobijemo veći broj privrednih subjekata sa boljom likvidnošću. I moći ćemo da se izborimo sa još paralelno jednim problemom, a to je hronični nedostatak radne snage“, kaže Ljuboja.
Analitičari kažu da u BiH postoji i strateško uništavanje javnih preduzeća, kako bi ih na taj način pripremili za prodaju po nižoj cijeni, nego što to preduzeće stvarno vrijedi.
