Dom „Rada Vranješević“ u Banjaluci, osnovan prije 70 godina, uskoro će biti transformisan, ali nadležni poručuju: nijedno dijete neće biti nezbrinuto i nijedan radnik neće ostati bez posla.
-Uvijek će biti djece koja, iz određenih razloga, moraju biti smještena u dom, ali naš je cilj da maksimalno smanjimo broj te djece. Kroz razvijanje hraniteljstva nastojaćemo da i djeci koja nemaju adekvatno roditeljsko staranje obezbijedimo odrastanje u porodici – objašnjava Branka Sladojević, pomoćnica ministra zdravlja i socijalne zaštite RS.
Upravo s tim ciljem, koji je podržan i od UNICEF-a, pod motom „svako dijete treba porodicu“, urađen je plan transformacije Doma za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“, u kojem je za sedam decenija odraslo na hiljade djece.
Transformacija podrazumijeva i kreiranje novih usluga u sklopu Doma, kako bi se djeci i porodicama pružilo više podrške, ali i obezbijedio novi angažman za stručne radnike, koji bi zbog smanjenja broja djece u domu, bez razvoja tih usluga, ostali bez posla.
-Niko, dakle, neće ostati bez posla, ali će mnogi raditi poslove koje ranije nisu radili – kaže Branka Sladojević.
Trend smanjivanja broja djece koja odrastaju u domu traje već godinama, što je pokazatelj da je u RS već zaživio drugačiji, savremeniji pristup dječjoj zaštiti. Tako je samo u posljednjih godinu dana broj djece u Domu „Rada Vranješević“ smanjen sa 100 na 73 mališana i tinejdžera.
Podaci iz decembra 2017. godine svjedoče da je bez roditeljskog staranja bilo ukupno 454 dece u RS, njih 365 je smješteno u hraniteljske porodice, od čega 115 kod rođaka, koji su im postali hranitelji. Smještanje u srodničke porodice, saglasni su stručnjaci, najbolji je način zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja, jer ona tako ostaju u svojoj sredini, ne gube porodične i socijalne veze.
-Većina djece bez roditeljskog staranja nisu djeca za usvajanje, jer imaju biološke roditelje, koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih problema, nisu u stanju da brinu o njima – objašnjava Branka Sladojević.
Program, čiji je cilj ne samo transformacija ustanova dječije zaštite, nego i prevencija razdvajanja djece do porodica, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS provodi u partnerstvu sa UNICEF-om u BiH i uz finansijsku podršku Evropske unije.
Sve se, tvrde nadležni, radi u najboljem interesu djeteta. Ipak nisu zaboravljeni ni zaposleni u domu, koji će uskoro dobiti priliku da se iskažu u novim ulogama, jer se u naredne dvije i po godine, u sklopu doma planira osnivanje vrtića, uspostavljanje usluge „Predah“, osnivanje resursnog centra sa savjetovalištem, te prihvatilišta i dnevnog centra za djecu. Biće razvijen i program stanovanja uz podršku, za mladiće i djevojke bez roditeljskog staranja, koji su završili školovanje, a ne mogu da računaju na podršku porodice ni prvim koracima u samostalni život. Dom će ubuduće nuditi i usluge porodičnog saradnika – stručne službe za podršku porodici.
Vlado Kajkut, direktor Doma „Rada Vranješević“, tvrdi da transformacija neće predstavljati problem njemu i njegovim saradnicima, jer su i prije plana Ministarstva, samoinicijativno započeli taj proces. Tako podsjeća da je prije nekoliko godina u Domu pokrenut program osamostaljivanja mladih koji napuštaju dom, kroz koji su učili svakodnevne životne vještine, od kuhanja do raspoređivanja kućnog budžeta i obezbjeđivanja ličnih dokumenata.
-Uveli smo i grupe za rad sa djecom bez roditeljskog staranja sa društveno neprihvatljivim ponašanjem. Dakle, spremni smo za nove modele rada – zaključuje Kajkut.
Vrtić i za siromašne
Vlada RS je obezbijedila 800.000 KM za sanaciju i opremanje vrtića u sklopu Doma „Rada Vranješević“. Očekuje se da će vrtić biti završen do proljeća.
-Vrtić je potreban gradu, jer je mnogo djece na čekanju, ali u ovom vrtiću ćemo imati mjesta i za mališane iz socijalno ugroženih porodica, koje inače ne bi mogle djetetu obezbijediti boravak u vrtiću – kaže Vladimir Kajkut.
On dodaje i da se odavno uvode nove usluge, pa tako od 2013. godine dom ima “majčinski dom“, namijenjen trudnicama i mladim majkama koje su ugrožene i ne mogu samostalno da brinu o bebi, a nemaju podršku porodice i partnera.
-U ogromnoj većini slučajeva, majke i djeca ostanu zajedno, a najčešće se vrate u biološku porodicu – kaže Kajkut.
(Srpskainfo)