Pripremati se za novu školsku godinu uvijek je zahtjevno, međutim, ove godine škola izaziva i brojne sigurnosne brige kod roditelja.
Pedijatri savjetuju da se zbog pandemije u svakodnevnom životu primjenjuje doza opreza, ali i napominju da se može nastaviti sa redovitim aktivnostima poput škole. Treba se potruditi djeci objasniti čemu služe i kako se koriste maske, zašto je važno distancirati se u školi, ali iz dosadašnje liječničke prakse, najmlađi tijekom proteklih mjeseci pandemije nisu imali ozbiljnih respiratornih poteškoća.
Sve zdravstvene institucije u našoj zemlji promijenile su način rada tijekom pandemije, a slično je i sa pedijatrijskim odjelima.
Dom zdravlja Stari grad u Mostaru imao je proteklih mjeseci pet slučajeva zaražene djece i 40-oro u samoizolaciji, i svi su oni prošli bez problema, u najtežim slučajevima kao standardna upala pluća. To itekako ohrabruje, ističe pedijatrica Emilija Denjo.
“Podvlačim da je higijena jako važna, dobra, pravilna higijena, nošenje maske, držanje distance. Na našu sreću, nije bilo bolesnih u Domu zdravlja, jer nas samo troje radi, kolega na savjetovanju roditelja i nas dvije u dvije smjene. Radi se 24 sata, otvorena je linija za sve roditelje, bilo je ljudi da zovu noću. To vam govori koliko je sve to teško i složeno, ali uz puno ljubavi prema djeci i njihovim roditeljima. Do sada smo zadovoljni, uspješno smo obavljali sve ovo”, rekla je Denjo.
Brojne su rasprave oko nošenja maski kad su u pitanju djeca.
Borko Rajić je hematoonkolog na pedijatriji Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i godinama radi s djecom oboljelom od leukemije, izrazito narušenog imuniteta, koja moraju nositi masku stalno. Njegova su iskustva iz prakse dragocjena u ovakvim situacijama globalne virusne pandemije. Mlađe od nekih 12 godina, ističe, teško je jedino naučiti na redovito nošenje maske.
Manja djeca teže se naviknu da ne skidaju i ne diraju masku, stoga im treba češće ponavljati, ali kako ističu mostarski pedijatri, dugogodišnje iskustvo pokazuje da maska nosi puno više prednosti u vremenu pandemije nego su njezini eventualni i samo teoretski nedostatci.
Na kraju, za socijalni razvoj djeteta nema adekvatne zamjene za rad i igru u vrtićima i školi.