Grad Banjaluka u Novu godinu ušao je sa lošim vijestima. Nakon dvije godine pravne bitke, i zvanično su izgubili zemljište Poljoprivredne škole vrijedno, kako se procjenjuje, čak 400 miliona maraka.
Banjalučki Okružni sud potvrdio je rješenje Geodetske uprave i priznao školu kao vlasnika, a ne samo korisnika imovine u Lazarevu, Dervišima i Drakuliću. To bi značilo da škola, doduše kao i do sada, može da prodaje i mijenja parcele kome i kako joj volja. Višegodišnja saga tu, ipak, ne prestaje. Gradonačelnik je odmah najavio da će tražiti da Vrhovni sud preispita najnoviju presudu. To, u najboljem slučaju znači barem još godinu dana vijećanja. Čak i da odluče u korist grada, do, itekako vrijednog zemljišta, po svoj prilici, neće tako lako.
“Vrhovni sud može ovakvu odluku preinačiti, može naravno odbiti zahtjev. Ali ukoliko usvoji zahtjev, može preinačiti ili prekinuti i vratiti na ponovni postupak, naravno, uz određene instrukcije sudu kako da postupa”, kazao je Todor Duvnjak, stručni saradnik u advokatskoj kancelariji Baroš.
Apsurd ovog slučaja je da grad i Poljoprivredna škola drugačije tumače isti zakon. Dok se gradonačelnik poziva na Zakon o lokalnoj samoupravi, po kome je sva imovina škola vlasništvo jedinica lokalne samouprave, advokati Poljoprivredne škole kažu da je Zakon o stvarnim pravima, njihov glavni argument, kasnije stupio na snagu, i da njegove odredbe samim tim imaju prvenstvo.
“Poljoprivredna škola je od 1952. bila upisana kao nosilac prava upravljanja u skladu sa tadašnjim propisima u socijalizmu. Donošenjem Zakona o stvarnim pravima, po sili zakona, pravo upravljanja je prešlo u pravo svojine. Jer, Zakon o stvarnim pravima poznaje samo pravo svojine, ne pravi razliku po vrstama tog prava”, rekao je Branislav Kosić, advokat Poljoprivredne škole.
“Mislimo da nisu pravilno utvrđene činjenice. Putem Pravobranilaštva koje je zakonom ovlašćeno, biće izvršena revizija Vrhovnom sudu, i očekujemo da Vrhovni sud u skladu sa svojom praksom u nekim drugim slučajevima, na koje se pozivamo, odluči u korist grada”, rekao je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke.
Jedino što preostaje Banjaluci je da se osloni na pravobranioce, jer samo oni mogu da je zastupaju. Ipak, nije tajna na koga su kivne gradske vlasti. I aktuelni, kao i prethodni gradonačelnik, u slučaju Poljoprivredne škole, upiru prstom baš u bivšeg zamjenika pravobranioca u Banjaluci. Mirko Stojčinović u tajnosti se nagodio sa “Bingom”, koji je kupio jednu od spornih parcela. On nije poslušao svog klijenta, koji mu je tražio da se žali, zbog čega su, bar kada je u pitanju “pravna zavrzlama” ukupno teška 400 miliona maraka, za gradske čelnike stvari krenule nizbrdo. Stojčinović je, između ostalog, na optuženičkoj klupi i zbog Poljoprivredne škole. Jedan od svjedoka na suđenju koje je počelo prošlog mjeseca tvrdio je da je bivši banjalučki pravobranilac mjesecima u fiokama krio bitnu dokumentaciju. Ipak, dok sud ne odluči da li je bilo propusta u njegovom radu, epiloga jednog od najvećih banjalučkih apsurda teško da će biti.
“U pogledu kvaliteta zastupanja od strane Pravobranilaštva, očekivati je da svaka institucija obavlja svoj posao u skladu sa pravilima struke, i sa svim kodeskima i etikom koja nam svima nalaže maksimalno zalaganje i angažman u svim predmetima, pa tako i u tom predmetu. Da li je bilo ili nije bilo propusta vezano za zastupanje, o tome sud treba da daju nadležne institucije”, kazao je advokat Željko Bubić.
Činjenica je da se u 21. vijeku otvaraju pitanja vlasništva koja bi davno trebalo da su riješena. Činjenica je i da tu nešto ne štima, i da zakonodavci očigledno nisu promislili kako će se ti problemi rješavati, koliko će to sve to da traje, ali i da košta. Jer, slučajeva poput “Poljoprivredne škole” još je mnogo. Posljednji je bio borba za zgradu Muzeja savremene umjetnosti, koja je, za razliku od škole, okončana u korist Banjaluke.
(ATV)