Čak 1.300 građana u FBiH čeka spasonosni lijek: “Ljudi nam bukvalno umiru na rukama”
Foto: Screenshot/ FTV
I dok oboljeli čekaju svoju terapiju, bolest, zna se, ne može čekati.
Gotovo 1.300 građana u Federaciji BiH čeka na spasonosni lijek. Pacijenti, teško oboljeli. Smrtno. Čekaju iako znaju da vremena nema.
Glasaj za život. Nije ovo slogan nijedne stranke, ovo je poziv udruženja oboljelih osoba u Bosni i Hercegovini. Ovo je apel, posljednji vapaj za pomoć – najmanje 1.299 osoba iz Federacije koje trenutno čekaju lijek, navodi Federalna.ba.
„Sada je situacija alarmantna. Nama ljudi umiru, bukvalno nam umiru na rukama, umiru nam bez mogućnosti liječenja. Trenutno je na listi čekanja 535 oboljelih od karcinoma pluća i dojke“, upozorava Enida Glušac, predsjednica Udruženja oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa.
„Shvatili smo da mi imamo svi iste probleme. Pacijenti nemaju lijekove i kvalitet života kompletne porodice je ugrožen“, kaže Amira Merđanović, predsjednica Udruženja oboljelih od mijeloma BiH.
I dok oboljeli čekaju svoju terapiju, bolest, zna se, ne može čekati. A, kako bi građanima BiH približili probleme sa kojima se susreću osobe oboljele i liječene od karcinoma, predstavnici pet udruženja pokrenuli su novu kampanju. Poručuju – vrijeme je da zdravstvo prestane biti talac politike.
„Da postane ono što bi trebalo biti stup zaštite svakog čovjeka. Ti vapaji su postali glasniji nego ikad, pretvorili su se u očajničke krikove pacijenata, bukvalno – ljudi koji se osjećaju iznevjereno i ostavljeno, ljudi koji se guše pod teretom čekanja, neizvjesnosti, nehumanosti. A samo žele život dostojan čovjeka“, ističe Sead Sefić, predsjednik Udruženja oboljelih od raka prostate FBiH.
„Zamislite kako se osjeća jedna djevojka u ranim dvadesetim godinama kada zna da boluje od smrtne bolesti, kada ne zna ima li nade za izlječenje i onda dođe u kliniku i neko joj kaže da nema lijeka, da ne može čak ni da pokuša da se bori“, govori Glušac.
Mi podsjećamo na neke od brojnih problema u zdravstvu. Samo na KCUS-u trenutno nema 8 citostatika, dok se i osobe oboljele od reumatoloških bolesti već nekoliko mjeseci suočavaju sa nestašicom lijeka Metotreksat. Na sve to, na gotovo svim kliničkim centrima, na dijagnostičke metode čeka se po nekoliko sedmica, nerijetko i mjeseci. Gotovo 19 mjeseci UKC-u Tuzla trebalo je da kupi aparat za zračenje onkoloških pacijenata. Imajući u vidu da će za instalaciju opreme i obuku kadra biti potrebno najmanje nekoliko mjeseci, onkološki bolesnici iz TK-a barem još izvjesno vrijeme terapiju neće primati u Tuzli, već širom države. I za to u ovoj državi, čini se, niko ko treba – ne mari.
