Gotovo polovina građana u Bosni i Hercegovini živi na granici ili ispod granice siromaštva, pokazuju istraživanja nevladinog sektora što nas svrstava među najsiromašnije zemlje u Evropi. Situacija je dodatno pogoršana zbog pandemije. Procjenjuje se da ćemo ovu godinu završiti sa 85 hiljada novosiromašnih. Za nadležne, očigledno, ovo i dalje nije alarmantan podatak.
Dubok jaz između bogatih i siromašnih u Bosni i Hercegovini najbolje se vidi u redovima za besplatni obrok u javnim kuhinjama. U “Mozaiku prijateljstva” u Banjaluci dnevno se podijeli 700 obroka, vikendom 1.100.
“Ja kredita imam 153 KM i došla sam u kuhinju, pokazala ček od penzije i pitala mogu li dolaziti i oni su rekli da mogu”, kazala je Darinka Šink korisnica javne kuhinje.
“Platim struju, telefon, vodu, lijekove i sasvim malo ostane za hranu, zato nam ovo znači dosta”, pojašnjava Stoja Milanović, korisnica javne kuhinje.
“Mi imamo puno ljudi koji se kupaju u javnom kupatilu i to malo ko zna, jako puno ljudi koji uzimaju pakete dođu kod nas da ih niko ne vidi, imamo puno ljudi kojih je sramota da ovdje stanu u red”, ističe Miroslav Subašić, predsjednik “Mozaika prijateljstva” Banjaluka.
Podaci Ujedinjenih nacija prije pandemije pokazuju da u Bosni i Hercegovini svaki šesti stanovnik preživljava sa tri do pet maraka dnevno i živi u ekstremnom siromaštvu. Čak 800.000 građana mjesečno preživljava sa 90 do 150 maraka.
“U Bosni i Hercegovini je 23 odsto stanovništva ispod linije apsolutnog siromaštva. Procjena Svjetske banke iz 2020. godine je da će zbog pandemije biti između 35.000 i 80.000 novosiromašnih”, kazala je Ranka Ninković-Papić, direktorica Fondacije za socijalno uključivanje u BiH.
Ekonomski analitičari problem vide u tome što radnici u proizvodnji imaju do 40 odsto manju platu od, kako kažu, politički podobnih radnika u javnom sektoru koji ništa ne stvaraju.
“Da se visoki dohotci progresivno oporezuju, a da se popusti u oporezivanju nižih dohodaka i da se na taj način izvrši preraspodjela. To rade sve moralne vlade”, naglašava Aleksa Milojević, ekonomski analitičar.
Male plate nedovoljne za život dostojan čovjeka, loši uslovi rada, ekonomsko-socijalna i politička nestabilnost uticali su da radnici kupuju karte u jednom smjeru i zauvijek napuštaju našu zemlju, smatra predsjednica Saveza Sindikata Republike Srpske.
“Negdje oko 120.000 do 125.000 prima platu do 300 evra ili 600 maraka. Pri tome treba znati da je najniža plata u Republici Srpskoj 540 maraka. I tu najnižu platu treba da primaju nekvalifikovani radnici, a naša je procjena da je takvih 13.000. Otkud ovih 100.000 u toj kategoriji”, kazala je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.
Građani koji mogu podmiriti potrošačku korpu za četvoročlanu porodicu od 2.000 maraka su na nivou statističke greške. Sve češći talasi poskupljenja roba i usluga gurnuće građane ove zemlje u još veće beznađe i ekstremnije siromaštvo, ne budu li donesene adekvatne mjere na državnom ili bar entitetskom nivou.
Izvor: BHRT