Izvorište pitke vode Klokot, sa kojeg se snabdijeva gradski vodovod u Bihaću, ugroženo je kanalizacijskim i fekalnim vodama koje se ispuštaju u susjednoj Hrvatskoj, tvrde stručnjaci za hidrologiju u ovome gradu.
Prema riječima Sandija Zulića, direktora firme “Una Consulting”, koja se bavi projektima u oblasti zaštite voda i okoliša, na području Hrvatske postoji nekoliko kritičnih tačaka koje direktno ugrožavaju pomenuto izvorište.
On je naveo da se to prije svega odnosi na kanalizacione sisteme na području Nacionalnog parka Plitvička jezera, kao i hrvatskih gradova Udbina i Korenica, koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini.
“Evidentirali smo šest kritičnih tačaka i radi se o područjima gdje su ranije vršena trasiranja podzemnih voda te je utvrđena njihova direktna veza s izvorištem Klokot. Treba istaći kako se radi o poroznom kraškom tlu s velikim brojem ponornica, podzemnih tokova, vrela i izvora koji su međusobno povezani”, kaže Zulić.
U Gradskoj upravi Bihaća kažu kako su svjesni ovog problema te ističu kako je prije nekoliko godina pokrenut projekat zaštite izvora Klokot, koji se realizira u saradnji s hrvatskim vlastima i čija je vrijednost 750.000 eura.
“Riječ je o međunarodnom projektu čiji su potpisnici dvije zemlje i koji bi trebalo da se realizira sredstvima Svjetske banke. Projekat je pokrenut prije dvije godine, ali je zapao u određene administrativne probleme i sada je na čekanju. Kada će biti ponovo aktueliziran, ne znamo”, kaže Zlatan Čizmić, predstavnik Gradske uprave Bihaća.
Inače, problemi s kvalitetom vode iz gradskog vodovoda u ovom gradu učestali su u posljednje vrijeme, posebno za vrijeme velikih padavina, a u nekoliko navrata iz Gradskog vodovoda Bihać upozoravali su korisnike da voda nije ispravna za piće. Zulić ističe kako je neophodno uspostaviti kvalitetniji nadzor kada je u pitanju voda koju Bišćani piju.
“U Hrvatskoj svaki vodovod posjeduje laboratoriju u kojoj se svakodnevno provjerava zdravstvena kvaliteta vode i smatram kako je tako nešto neophodno uspostaviti i u našem vodovodu. Ovako, voda za piće se kontroliše dva puta mjesečno, što je nedovoljno, pa se s pravom postavlja pitanje kakvu vodu pijemo”, kaže Zulić.
Izvor: Nezavisne novine