Četrnaestogodišnja Milica Sladojević i dvadesetsedmogodišnja Ivana Lovšin iz Banjaluke hladnu rijeku Vrbas i njene brzake bez imalo straha krote vozeći tradicionalni vrbaski čamac – dajak, i među rijetkim su djevojkama u gradu koje znaju njime upravljati.
Zahtjevne i specifične tehnike upravljanja i vožnje ovog čuvenog i jedinstvenog prevoznog sredstva u svijetu, jednog od simbola grada na Vrbasu, uče u ljetnoj školi dajakaštva, koju već nekoliko godina organizuje “Nektar dajak klub”.
Kažu da im zbog ljubavi prema Vrbasu od malih nogu odlazak na zahtjevne treninge, nakon kojih ponekad imaju bolove u mišićima i dobiju žuljeve na rukama, ne pada nimalo teško.
“U mojoj porodici svi sa muške strane voze ovaj čamac zbog čega sam i ja prije dvije godine odlučila da se oprobam u ovom sportu, koji je okarakterisan kao muški. Prvi dani su bili teški jer nisam imala dovoljno snage da guram čamac kroz rijeku, ali sam svakog dana dobijala sve više snage i kondicije, tako da mi je odgurivanje dajak motkom postalo sve lakše”, priča nam Milica, koja ima samo 14 godina.
Vještine upravljanjem čamcem Milica i Ivana s nekoliko kolega uče na mirnijem dijelu Vrbasa u naselju Borik.
Prvi dio obuke obavlja se na obali, gdje se najprije uči držanje dajaka, potom kako ga izvući iz vode, kako se štap zabada i kako se vadi u čamac. Upravljanje čamcem u mirnijoj vodi drugi je dio obuke, a provjera i potvrda da je obuka uspješno savladana gleda se ako polaznik uspješno pređe manji brzak.
Dajak čamac se vozi uzvodno, što znači da dajakaš mora savladati velike brzake, jake struje i dugačke padove koje ima brza rijeka Vrbas, i to je ono što dajak čamac čini prepoznatljivim i jedinstvenim u cijelom svijetu.
“Najvažnije je da se pravilno održava ravnoteža u čamcu, a od dubine Vrbasa zavisi hoće li vožnja biti lakša ili teža. Što je rijeka dublja, biće teže, a ako je plitka, neće biti mnogo zahtjevno voziti”, priča Milica, koja je prošle godine dobila diplomu za vožnju ovim čamcem.
Savjetuje da početnici treba da prave pauze i da ne pretjeruju kako ne bi imali bolove u mišićima i kako ne bi dobili žuljeve na rukama.
Dajak čamac mogu uspješno voziti i djevojčice i dječaci, ali je bitno da imaju volje i snage da savladaju njegov specifičan način vožnje.
Ovaj tradicionalni čamac zbog svog oblika ne može da se prevrne, a njegovi vozači zbog brze rijeke Vrbas moraju imati dobru ravnotežu dok ga voze kako ne bi ispali iz njega.
“Prije sam se bavila odbojkom i oduvijek sam se vozila u čamcu još otkad sam bila mala. Ta ljubav postoji od malih nogu jer me je tata vozio u čamcu, a u Vrbasu sam se stalno kupala zbog čega sam pomislila da bi bilo dobro da se i ja oprobam u ovom sportu”, kaže Milica.
Dodaje da se još nije takmičila, ali da obavezno gleda trku dajak čamaca, koja se održava u okviru manifestacije “Ljeto na Vrbasu”, a u kojoj njen otac redovno učestvuje.
“Možda jednog dana i ja krenem njegovim stopama”, kaže Milica.
Miličina majka Aleksandra Sladojević ističe da je njena kćerka prvi ženski član ove porodice koji se odlučio baviti tim sportom.
“Moj suprug godinama vozi dajak čamac, zbog čega Milica odmalena gaji ljubav prema Vrbasu i tom čamcu. Ona je sama izrazila želju da nauči da vozi dajak čamac, što nije karakteristično za djevojčice i žene, i podržavam je u tome”, dodala je Sladojevićeva.
Ivana takođe gaji ljubav prema ovom plovilu i bilo je samo pitanje vremena kada će početi voziti dajak čamac. I ona je odmalena, kao i njena mlađa koleginica Milica, provodila vrijeme na rijeci Vrbas, uz koju je odrasla i u kojoj je naučila da pliva.
“Uvijek sam posmatrala momke koji voze dajak čamce i vidjela sam da među njima nema nijedne djevojke. Ove godine sam završila fakultet i odlučila sam da naučim da vozim ovaj tradicionalni čamac, za koji nije potrebna tolika snaga, koliko dobro da se savlada tehnika njegove vožnje”, kaže Ivana.
Dajak čamac je od svog postanka imao specifičan izgled i oblik trupa, koji je po svojim karakteristikama maksimalno prilagođen brzom Vrbasu.
“Kada sam još kao djevojčica sa drugovima provodila vrijeme na plažama preko ljeta, uvijek bismo na plaži dočekivali poznanike koji su vozili dajak, zaustavljali ih i pitali mogu li nas provozati. Mojim drugovima i meni bila je avantura voziti se dajakom s njima”, priča Ivana.
Izrazila je nadu da će, kada završi obuku, dobiti licencu i postati pravi dajakaš i član ovog dajak kluba.
Filip Gubo, instruktor vožnje dajak čamca u “Nektar dajak klubu”, kaže da mu je zanimljivo da uči djevojke da voze ovaj čamac.
“Njima nije teško da nauče neke zahtjevne tehnike, čak ih nauče lakše od muškaraca. U prosjeku za 15 dana svi mogu da nauče da voze ovo prevozno sredstvo. Svake godine u školu dajakaštva prijavi se i neka djevojka”, ističe Gubo.
Svi koji žele da nauče specifični način vožnje vrbaskog čamca imaju za to priliku u ljetnoj školi dajakaštva “Nektar dajak kluba”, koja će trajati do kraja avgusta.
Dimenzije
6,80 metara dug trup dajak čamca
7,30 do 7,50 metara dužina čamca
30 centimetara dubina
80 centimetara širina
100 kilograma je težak ovaj čamac
Jedinstven u svijetu
Dajak čamac je jedan od takozvanih vrbaskih čamaca, a ono što ga čini jedinstvenim u svijetu je dajak – motka dužine blizu četiri metra, koja služi za odgurivanje čamca.
Trup čamca dug je 6,80 metara, a ukupna dužina čamca je 7,30 do 7,50 metara u zavisnosti od dužine ukrasnog dijela, odnosno špica čamca. Dubina čamca je 30 centimetara, širina 80 centimetara, a težina stotinak kilograma.
Njegova nosivost je blizu 500 kilograma pa tako u njega može stati šest odraslih osoba, s tim da je idealno za jednu vožnju troje ljudi plus vozač, raniji čamci su bili nešto većih gabarita pa su mogli da prevezu i do tonu tereta
(Nezavisne)