Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, Bosanci i Hercegovci najčešće umiru od srca i krvnih sudova (51 posto), a prate ih maligne neoplazme (21 posto). Kod žena vodeći uzroci smrti su moždani udar, akutni infarkt miokarda i esencijalna (neprepoznata) hipertenzija. Među vodećim uzrocima smrti kod muškaraca su akutni infarkt miokarda, moždani udar i karcinom bronha i pluća.
Ono što zabrinjava, kako kaže prof. dr. Aida Ramić-Čatak, voditeljica Službe za promociju zdravlja i edukaciju u Zavoda za javno zdravstvo FBiH, je činjenica da se iz godine u godinu kod nas nikako ne mijenja rang-lista negativnih faktora rizika koji dovode do pomenutih bolesti.
– Naši podaci pokazuju da četiri od deset odraslih stanovnika u Federaciji ima hipertenziju, a ono što je još gore je to da polovina njih i ne zna da ima visok pritisak ili nema adekvatnu terapiju za to. To su poražavajući podaci uzmemo li u obzir činjenicu da je hipertenzija vodeći faktor rizika za bolesti srca i krvnih sudova. Na drugom mjestu je neadekvatna prehrana. Više od dva, od ukupno deset stanovnika na području našeg entiteta je gojazno, a više od tri su prekomjerno teški. Rezultat toga je i neadekvatna fizička aktivnost. Posljednjih godina bilježe se neki pomaci, ali mi smo još uvijek sedentarna nacija, koja pored posla kojeg obavlja, većinu slobodnog vremena provodi bez aktivnog fizičkog napora, čime bismo dali šansu našem zdravlju. Mi još uvijek mislimo da nam je najbolji odmor sjedenje i leženje – naglašava Ramić-Čatak.
Samo 25 posto stanovništva upražnjava neki oblik fizičke aktivnosti
Prema rezultatima provedenih istraživanja, svega 24 do 25 posto našeg stanovništva upražnjava neki oblik fizičke aktivnosti, a te brojke bi nas, kaže profesorica, trebale zabrinuti.
– Pod fizičkom aktivnošću ne podrazumijeva se samo odlazak u dotjerane fitness-centre, nego i šetnja, koja bi po definiciji WHO-a, dnevno trebala trajati barem pola sata. Problem je što naši gradovi, iz godine u godinu, ostaju bez zelenih površina i parkova, koji su obično predviđeni za šetnju. Tu je i nedostatak, ali i nebriga oko postojećih igrališta, a s druge strane svjedoci smo sve većeg broja automobila na cesti.
Problem je i pušenje, koje je, kako kaže Ramić-Čatak, broj jedan kada je riječ o ovisnostima.
– Iako je cijena cigareta poprilično visoka, ako uzmemo u obzir prosjek mjesečnih primanja u BiH, koji je dostigao 900 KM, i stotine hiljada nezaposlenih, neshvaljiv je podatak da od deset odraslih osoba imamo čak četiri stalna pušača, od čega su polovina muškarci i trećina žene. Htjeli to ili ne, nameće se pitanje – iz kojeg budžeta se dnevno izdvaja pet KM da bi se kupila kutija cigareta? Pušači troše novac kojeg nemaju i pritom uništavaju zdravlje.
Kao i prošle, i ove godine moto Svjetskog dana zdravlja, koji se obilježava 7. aprila, je – univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom.
– Zanimljivo da je i prošle godine slogan obilježavanja ovog datuma bio isti, što znači da je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svjesna još uvijek velikih razlika između zemalja u jednakosti kada je u pitanju korištenje zdravstvene zaštite. Te razlike nise samo uvjetovane novcem i ekonomskim razvojem, nego i načinom na koji građani u zemljama Evropske unije i šire ostvaruju zdravstvenu zaštitu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od sto miliona ljudi danas u svijetu nema pristup esencijalnim, osnovnim zdravstvenim uslugama, a više od 800 miliona ljudi nalazi se u situaciji da deset posto svojih budžeta izdvaja za troškove zdravstvene zaštite, a ogroman broj živi na granici siromaštva.
Dodaje da ljudi često pogrešno stavljaju znakove jednakosti između univerzalne pokrivenosti zdravstvene zaštite i pokrivenosti svim zdravstvenim uslugama, što, kako kaže Ramić-Čatak, nije isto.
– Univerzalna pokrivenost ne znači besplatnu zdravstvenu zaštitu za sve i ne odnosi se samo na finansiranje i zdravstveni sektor. Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom znači da ljudima obezbijedite na najbolji mogući način, u okviru raspoloživih sredstava u zdravstvenom sektoru, dostupnu zdravstvenu zaštitu, koja podrazumijeva prevenciju ili sprečavanje faktora rizika, usluge promocije zdravlja (što podrazumijeva davanje savjeta ljudima kako da isprave svoje greške i štetne navike), te dobijanje adekvatne terapije i rehabilitacijske usluge.
Primarna zdravstvena zaštita je najjači temelj svakog zdravstvenog sistema
U BiH je, tokom ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana zdravlja poseban fokus stavljen na primarnu zdravstvenu zaštitu i ljudske resurse.
– Smatramo da se upravo u ova dva segmenta vide ogromne nejednakosti. Disbalans u starosnoj, spolnoj i kvalifikacionoj strukturi, kojeg imamo, pričinjava nam veliku smetnju da postignemo bolji stepen jednakosti u ostvarivanju zdravstvene zaštite, na što se ustvari i poziva ovaj datum. Možda to ponekad zvuči dosadno, ali primarna zdravstvena zaštita je najjači temelj organizacije svakog zdravstvenog sistema. Koliko smo jaki na tom nivou zdravstvene zaštite, toliko nam je stabilna nadgradnja cijele piramide. Nas su na fakultetu učili da se na tom nivou u optimumu treba riješiti oko 80 posto svih zdravstvenih zahtjeva i potreba stanovništva. To nije bila samo akademska lekcija naših profesora, nego orjentir nama da se, kroz osposobljavanje ljudi na tom nivou zadrži veći dio zahtjeva i potreba, te odgovori na njih, jer preusmjeravanje na više nivoe znači i višu cijenu zdravstvene usluge, a svjedoci smo da se veoma često i bespotrebno ljudi šalju na određene specijalističke pretrage, pa čak i na bolnička liječenja, a to zdravstveni sistem itekako košta.
Ono što, kako kaže naša sagovornica, posebno zabrinjava je trenutna raspoloživost ljudskim resursima u bh. zdravstvu.
– Kad posmatramo indikator broja doktora na 100.000 stanovnika, što je preporučeni indikator Svjetske zdravstvene organizacije, on u Federaciji BiH iznosi – 218. Posmatrano po svim profilima, što obuhvata doktore medicine i stomatologije, magistre farmacije, medicinske tehničare svih profila i nivoa obrazovanja, BiH je ispod prosjeka Evropske unije, odnosno zemalja koje nas okružuju. Znači, nalazimo se ispod prosjeka, a na terenu imamo jako izražen trend odlaska zdravstvenih radnika iz BiH.
Navešću samo podatak, a tiče se doktora medicine. Imamo 218 doktora na 100.000 stanovnika, a prosjek u EU je 343. Ako uzmemo u obzir da je dužina školovanja i produkcije jednog kompetentnog ljekara jako dug posao, jer nakon srednje škole slijedi šest godina studiranja na Medicinskom fakultetu, potom godina stažiranja, pa onda specijalizacija, koja u prosjeku traje od tri do pet godina, nakon čega slijede godine usavršavanja, ne govoreći ni o kakvoj akademskoj izobrazbi, onda bismo se zaista trebali svi ozbiljno zabrinuti. Zdravstveni radnici koštaju ovu zemlju, oni su kapital, i zbog toga bi, da ne kažem trebali imati prioritetan položaj, ali bi za odgovornu zadaću koju imaju, trud, znanje, i veći dio svog života kojeg provedu u učenju, u svakom slučaju trebali biti puno važniji ovoj zemlji koja bi već danas trebala početi daleko ozbiljnije raditi na pronalaženju načina kako da ih zadrži u BiH – zaključila je Ramić-Čatak.
(Faktor.ba)
