Foto: BHRT
Zbog ubistva Alme Kadić država prvi put ide pred Ustavni sud BiH, što bi moglo natjerati institucije da prestanu ignorisati nasilje nad ženama.
Ubijena majka, supruga, sestra… Koliko ćemo još puta čuti da je ubijena – žena. Da je nasilnik, ubica odranije poznat policiji. Da je još jednom dom postao mjesto zločina. U Bosni i Hercegovini žene umiru, jer ih niko ne štiti. Jer prijave nestaju u ladicama. Femicid nije tragedija, nego zločin. To je ubistvo žene zato što je žena.
I svaki put kada ženu ubije muškarac, jasno vidimo: sistem ne funkcioniše. Porodica zna. Komšije znaju. Policija zna. I opet – ništa. Ništa osim komentara: “Sama je kriva”, “Znala je s kim živi”, “Zašto nije otišla?”… Umjesto pitanja: “Zašto ga niko nije zaustavio?” Kad država ignoriše pozive u pomoć, postaje saučesnik. Pravo na život je osnovno ljudsko pravo. A država koja ga ne može zaštititi – mora odgovarati!
– Porodica Alme Kadić, koju je suprug ubio u julu 2021. godine, podnijela je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine prvu apelaciju zbog femicida i ozbiljnih sumnji u propuste institucija u zaštiti života žene žrtve nasilja, saopšteno je iz Sarajevskog otvorenog centra koji je inicirao ovu apelaciju.
Alma je ubijena na porodičnom pragu u Sarajevu pred očima majke i kćerke, prijavila je nasilje 150 puta policiji i Centru za socijalni rad. Njen suprug Eldin Hodžić je za ta djela više puta osuđivan uslovno, a presude je kršio više puta i bez posljedica. Na kraju je osuđen na 20 godina zatvora.
U saopštenju se ističe kako je Alma ubijena uprkos činjenici da su mu izricane zaštitne mjere i da je bio osuđivan, institucije nisu uspjele osigurati njenu sigurnost.
– Unatoč bogatoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pred Ustavnim sudom BiH do sada nije razmatran nijedan slučaj koji bi otvorio pitanje odgovornosti države za neadekvatnu zaštitu žena od nasilja. Tražimo od Ustavnog suda BiH da utvrdi povredu članova Konvencije i naloži državi poduzimanje odgovarajućih mjera za unapređenje zaštite žrtava nasilja, te isplatu naknade nematerijalne štete porodici Kadić, saopšteno je iz Centra.
Apelacijom, koja je izrađena uz pravnu pomoć Adrijane Hanušić Bećirović, tvrdi se da je BiH prekršila više odredbi Evropske konvencije o ljudskim pravima.
– Propust nadležnih organa vlasti da kreiraju sveobuhvatan sistem zaštite pružanjem blagovremene reakcije i zaštite psihofizičkog integriteta i života žrtava nasilja u BiH, te da ga u ovom konkretnom slučaju implementiraju, u odgovoru na brojne prijave psihičkog i fizičkog nasilja koje je Alma podnosila u sedmicama, mjesecima i godinama prije kobnog datuma, na kraju je rezultiralo njenim svirepim ubistvom. Uz sve propuste policijskih i pravosudnih organa vlasti, tvrdimo također i da je njena porodica pretrpjela veliki stres u periodu nasilja koji je prethodio njenom ubistvu, ogroman gubitak, bol i patnju zbog njenog ubistva, ali isto tako i dodatnu traumatizaciju do koje je došlo usljed neadekvatnog odgovora pravosuđa na počinjeno krivično djelo, kaže Hanušić Bećirović za naš list.
Davor Trlin, profesor ustavnog prava, za Oslobođenje kaže da apelacija zasnovana na članovima Evropske konvencije o ljudskim pravima ima izuzetan pravni značaj, jer je Konvencija direktno primjenjiva u BiH.
– Ustavni sud BiH ima obavezu razmatrati povrede prava iz Konvencije, uključujući pozitivne obaveze države, poput poduzimanja mjera za zaštitu života i prevenciju nasilja. Sud mora ispitati jesu li institucije propustile osigurati djelotvornu zaštitu, posebno u kontekstu sistemskih nedostataka, što je u skladu s praksom Evropskog suda za ljudska prava, govori Trlin ističući da bi, ukoliko Ustavni sud BiH utvrdi povredu članova Konvencije, to moglo imati dalekosežne posljedice za pravnu praksu u BiH.
– Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće, njima bi se jasno definisala institucionalna odgovornost za neadekvatnu zaštitu žena od nasilja i femicida, obavezujući državne organe na uspostavu efikasnijih mehanizama prevencije, zaštite i sankcionisanja. Takva odluka mogla bi podstaći reforme u pravosudnom sistemu, policijskim procedurama i socijalnim službama, te doprinijeti usklađivanju domaće prakse s međunarodnim standardima, poručuje Trlin. Nadalje, naglašava i da bi takva odluka mogla osnažiti žrtve i njihove porodice da traže pravdu, povećavajući odgovornost institucija i smanjujući rizik od budućih propusta.