Paket ustavnih promjena iz aprila 2006. godine bio je posljednji reformski pokušaj preuređenja BiH, na koji su pristali gotovo svi ključni akteri u BiH.
Od ovog je prošlo 13 godina, a analitičari u BiH se slažu da je propašću ovog prijedloga propuštena prilika i da je danas nezamislivo da se sprovede i manji dio ustavnih reformi koje su bile predviđene tim sveobuhvatnim dokumentom.
Treba napomenuti da je nakon ovog dokumenta Ustav BiH promijenjen samo jednom, i to u dijelu da sporna pitanja u vezi s Brčko distriktom rješava Ustavni sud BiH, što je bilo dogovoreno između Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH, i Sulejmana Tihića, tadašnjeg predsjednika SDA.
Podsjećanja radi, ustavnim amandmanima predviđeno je, između ostalog, uvođenje jednog predsjednika BiH i dva potpredsjednika, jačanje pravosuđa na državnom nivou uvođenjem vrhovnog suda, davanje dijela nadležnosti državi u oblasti poljoprivrede i lokalne uprave, te pune nadležnosti u dijelu međuentitetskog transporta.
Takođe, ojačala bi uloga državnog parlamenta, broj poslanika u predstavničkom domu bio bi povećan sa 42 na 87, a delegata u Domu naroda sa 15 na 21.
Predviđen je bio mehanizam po kojem bi nadležnosti prebačene s entiteta na BiH mogle biti vraćene samo u slučaju da dođe do jednoglasne saglasnosti u oba entiteta.
Važna odredba odnosila se i na integracije u EU uvođenjem pravila da bi sva pitanja bitna za evropski put bila odlučivana na nivou države. Iako je i aprilski paket predvidio uvođenje koordinacijskog mehanizma, koji je kasnije uspostavljen, ovaj prijedlog je predviđao da entiteti imaju manju ulogu u evropskim pitanjima, a kantoni uopšte nisu bili predviđeni da budu dio evropskog procesa.
“Državne institucije odgovorne su za pregovaranje, izradu, usvajanje te sprovođenje i funkcionisanje zakona potrebnih za ispunjavanje evropskih standarda, kao i političkih i ekonomskih uslova u vezi s evropskim integracijama. Država osigurava poštivanje principa, prioriteta i zahtjeva koje postavlja EU u fazama prije i nakon pristupanja EU. Država će zakonom uspostaviti potrebna tijela te preduzeti potrebne mjere i utvrditi potrebne procedure za ispunjavanje svih kriterijuma za pristupanje i članstvo u EU, što uključuje i potrebne mehanizme koordinacije i saradnje s organima vlasti na nižim nivoima”, navedeno je u amandmanu aprilskog paketa.
Aprilski paket propao je sa samo dva glasa manjka, a ključni krivci za njegovu propast su bili Stranka za BiH i HDZ 1990, koji se zbog neslaganja u vezi s aprilskim paketom odvojio od matičnog HDZ-a.
Tanja Topić, analitičarka iz Banjaluke, kaže da se s ove distance vidi koliko je propast ovog prijedloga ostavila dalekosežne posljedice u BiH.
“Nikada više za života ovdašnjih vlastodržaca, koji su dominantno etnonacionalnog miljea, neće biti postignut stepen saglasnosti političara BiH koji je tada postignut. Od tada su bh. kola krenula nizbrdo, valjamo se u sve većem kalu”, kaže Topićeva.
Topićeva ističe za “Nezavisne” da je nakon tog neuspjelog dogovora iz političkog života BiH izbrisan kompromis, a počela je da prevladava politika inaćenja i guranja prsta u oko.
“Najgore je što je to postao stil političkog života bez izgledne nade da se to sve okonča”, rekla je ona.
Srećko Latal, analitičar iz Sarajeva, koji je bio uključen u aktivnosti koje su se odvijale oko aprilskog paketa, kaže da je aprilski paket bio i prekretnica u načinu angažovanja međunarodne zajednice. On podsjeća da je to bio američki projekat, nakon čije propasti su se Amerikanci povukli iz dnevne politike u BiH.
“EU je tada trebalo da preuzme odgovornost, što se nikad nije desilo na pravi način, pa kao rezultat imamo konstantno nazadovanje”, kaže Latal.
On dodaje da su oni koji su glasali protiv to obrazložili time što taj paket nije donio dovoljno promjena.
“Ja sam i tada govorio, a i sada govorim, da je to bio korak u dobrom pravcu, posebno ako vidimo koje su reforme bile uključene, a o kojima danas možemo samo da sanjamo”, rekao je Latal.
Podsjećanja radi, nakon propasti aprilskog paketa, Daglas Meklhejni, američki ambasador, je zaprijetio sankcijama onima koji su ga srušili, a činjenica ostaje da je nakon ovog paketa iz politike marginalizovan Haris Silajdžić, predsjednik SBiH.
(Nezavisne)