Foto: Apple TV+
Najnoviji film Martina Scorsesea najavljen je kao veliki trenutak za predstavljanje Indijanaca na ekranu – ali, je li to zaista napredak?
Domorodačka komentatorica Kate Nelson za BBC Culture iznosi svoje viđenje:
“Budući da sam Indijanka, priznajem da sam sa uzbuđenjem i zabrinutošću gledala “Ubice cvijetnog mjeseca”, novi film Martina Scorsesea o brutalnim ubistvima naroda Osage iz 1920-ih u njihovim naftom bogatim rezervatima u Oklahomi. Nisam iz naroda Osage, ali također mi nisu strane grozote koje su pretrpjeli domorodački narodi diljem Otoka kornjača, uključujući pokušaje iskorjenjivanja, prisilnu asimilaciju i namjerno desetkovanje naših tradicionalnih načina života.
Čak i danas dugotrajni učinci kolonijalizma muče naše zajednice. Umiremo mlađi, doživljavamo nasilje, trpimo nesrazmjerne stope siromaštva, bolesti, ovisnosti i samoubistava. Dodatna “so na ranu” je i činjenica da smo rijetko autentično predstavljeni u medijima. Odnosno, i tada kada se izvorni likovi uopće prikazuju, to je prema nedavnim studijama manje od 1% ukupnog vremena na američkoj televiziji i filmu.
Kao što mi je pisac i glumac Franklin Sioux Bob, član plemena Oglala Lakota, rekao o svom iskustvu s prikazima siromašnog rezervata Pine Ridge u Južnoj Dakoti, “Većina bijelih redatelja samo želi prikazati pornografiju o siromaštvu.” (Njegov nedavni film, War Pony, koji je napisao zajedno s kolegom iz plemena Billom Reddyjem i rediteljima Rileyem Keoughom i Ginom Gammell, bio je korektiv toga.) Drugim riječima, naše su priče ispričane o nama,bez nas, što često rezultira problematičnim prikazima koji se ugrađuju u stereotipe i prikazuju nas kao relikte prošlosti.
Mjesecima su Killers of the Flower Moon najavljivani kao film koji će sve to promijeniti – prvi dugometražni film koji iskreno prikazuje genocid nad starosjediocima. Scorsese je pohvaljen jer je stekao povjerenje vođa plemena Osage i angažirao ih da prenesu svoju užasnu povijest na filmsko platno. Dok sam se smjestio u svoje kino sjedalo kako bih pogledao ep od tri i pol sata, nisam mogao a da se ne zapitam: je li Scorsese dobro shvatio? Odgovor na to je kompliciran.
Prvo, neosporno je postignuće što je ovaj film napravio veliki studio s glavnim igračem poput Scorsesea. Isto vrijedi i za činjenicu da je slavni redatelj imao dovoljno sredstava preraditi scenarij iz njegovog izvornog materijala, bestselera Davida Granna Killers of the Flower Moon: The Osage Murders and the Birth of the FBI, kako bi se manje usredotočio na istragu FBI-a, a više o nevolji Osagea. I ne mogu precijeniti koliko je apsolutno uzbudljivo vidjeti tolike domorodačke talente na velikom platnu, uključujući Lily Gladstone – koja je osvojila pohvale za portret preživjele Osage Mollie Burkhart, čija je obitelj bila meta – ali i Tantoo Cardinal, Cara Jade Myers , JaNae Collins, Jillian Dion, Tatanka Means i mnogi drugi.
Indijanci mogu biti oduševljeni što su naše priče konačno ispričane, a opet žele da su ispričane iz naše perspektive. Ali opravdati priču u njenom najpotpunijem, najbogatijem obliku značilo bi usmjeriti domorodačko iskustvo, što film ne uspijeva. Laknulo mi je kad sam čuo Christophera Cotea, konzultanta za jezik Osagea, koji je radio na filmu, kako izražava upravo to mišljenje na premijeri u Los Angelesu. “Stvarno sam želio da ovo bude iz perspektive Mollie i onoga što je njezina obitelj doživjela, ali mislim da bi za to trebao Osage”, rekao je.
Ovdje leži paradoks: američki domoroci mogu biti oduševljeni što su naše priče konačno ispričane, a opet žele da su ispričane iz naše perspektive. Umjesto da svjetla reflektora obasja Gladstoneovu Mollie, film se usredotočuje na njezina supruga (Leonardo DiCaprio) dok spletkari zajedno sa svojim ujakom (Robert De Niro) kako bi ukrali naftna bogatstva njezine obitelji. Na prvi pogled, ovo nije potpuno pogrešan ili neočekivan pristup, posebno s obzirom na Scorseseov zadnji katalog, s fokusom na korumpirane ljude. Ali pozicionira bijele počinitelje kao protagoniste zapleta dok gura Osage ljude na periferiju. Film također primjetno zanemaruje spominjanje štetnih federalnih politika koje su ugnjetavale i iskorištavale domorodačke zajednice, kao što su djela koja su protjerala Osage u Oklahomu.
Ovdje postaje još kompliciranije. Moglo bi se tvrditi da je jedini način da se domorodačke priče točno ispričaju da ih pričaju domorodački kreatori. Uostalom, hvaljena TV serija Reservation Dogs, koja je nedavno završila svoju treću i posljednju sezonu, dokazala je koliko moćan može biti takav pristup, sa svojim domorodačkim timom scenarista, redatelja i redovitih glumaca. Ali nisam naivan s obzirom na činjenicu da postoji značajan segment društva za koji je mnogo vjerojatnije da će gledati Killers of the Flower Moon ili čak Yellowstone nego da će gledati Rez Dogs. Ili stvarnost da bijeli muški redatelji i šouruneri poput Scorsesea i Taylor Sheridan iz Yellowstonea imaju pristup prilikama i resursima koje mnogi domorodački kreativci nažalost nemaju. Što nas dovodi do sljedećeg pitanja: je li bolje da Amerikanci – koji su uglavnom ostali neupućeni u domorodačke nepravde – vide neku autentičnu domorodačku reprezentaciju, čak i iz bijelog pogleda, umjesto da je uopće vide?
Potreban napredak Međutim, sama Gladstone je raskrinkala ovu lažnu dihotomiju. “Postoji taj dvosjekli mač”, rekla je za Vulture. “Želite da više domorodaca piše domorodačke priče; također želite da majstori obrate pozornost na ono što se događa. Američka povijest nije povijest bez domorodačke povijesti.” Mučeći se sa svojim mislima o filmu, potražila sam savjet od dramaturginje pionira Larisse FastHorse, pripadnice plemena Sicangu Lakota i prve domorokinje koja je producirala predstavu na Broadwayu. “Vjerujem da kreatori koji nisu autohtoni mogu pomoći u pričanju domorodačkih priča sve dok podižu plemenske zajednice i daju im glas u tom procesu”, objasnila mi je.
Uprkos mom razočaranju zbog neproporcionalnog vremena pred ekranima koje DiCaprio i De Niro imaju u odnosu na Gladstone i njezine kolege iz Nativea, nepobitno je da je Scorsese to postigao. “Film razotkriva istinu i nepravdu koja nam je učinjena, dok izaziva povijest da se ne ponovi”, rekao je u izjavi direktor Osagea Geoffrey Standing Bear. Odajemo počast našim precima koji su izdržali ovo vrijeme tako što su nastavili opstati i osigurati našu budućnost.
Film daje snažnu argumentaciju da više nije prihvatljivo izvlačiti vrijednu imovinu iz domorodačkih zajednica bez našeg pristanka i doprinosa. Na kraju, ispravljanje svih povijesnih nepravdi Hollywooda težak je posao, čak i za teškog napadača poput Scorsesea. A to nije ono što je namjeravao učiniti ovdje, čak i ako je to nerealno očekivanje koje su mnogi ljudi nesvjesno preslikali na ovaj film.
Dakle, kada je riječ o predstavljanju domorodaca, je li film “Killers of the Flower Moon” savršen? Ne. Je li to napredak? Da. Film značajno pomiče industriju zabave naprijed, dajući snažnu izjavu da više nije prihvatljivo izvlačiti vrijednu imovinu iz domorodačkih zajednica – bilo da se radi o našim pričama ili našim prirodnim resursima – bez našeg pristanka i doprinosa. Nadajmo se da je ovo prvi od mnogih dugometražnih filmova u čijoj su produkciji učestvovali domorodački narodi, filmova koji pričaju naše priče u svoj njihovoj necenzuriranoj, neugodnoj i neporecivo složenoj ljepoti”- napisala je o odjecima Scorseseaovog novog filma na američku domorodačku zajdnicu Kate Nelson.
federalna.ba/BBC