Temeljen na istoimenoj knjizi novinara Charlesa Graebera, narativ filma „The Good Nurse” fokusiran je na istinitu priču o tome kako je medicinska sestra Amy Loughren pomogla zaustaviti gnusne postupke kolege liječnika i prijatelja Charlesa Cullena, koji je ubio desetke pacijenata za koje je skrbio više od desetljeća radeći u nekoliko američkih bolnica.
Loughrena i Cullena glume oskarovci Jessica Chastain i Eddie Redmayne. Dok Redmayne donosi prijeteći i nijansirani preokret kao uznemirujući ubica, kamen temeljac filma je heroizam koji pokazuje Chastainin lik, samohrana majka koja pati od po život opasnog srčanog problema dok radi na fizički i mentalno zahtjevnom poslu, poslu koji uprkos svemu voli raditi.
Chastain kaže da ju upravo to privuklo filmu: “Obično fetišiziramo nasilje i ubistvo i [imamo] potrebu stvarno istražiti pojedinca koji je odgovoran za to. Ali šta ako istražimo pojedinca koji to zaustavlja? Smatram da je to tako ljekovito, i to je radikalan čin filmskog stvaralaštva.” Dodaje: “Izgubila sam nekoga ko mi je jako blizak. A kada ste izgubili nekoga… kako bi druga osoba mogla napraviti priču i zabaviti se temom smrti?”
Loughren je uspostavio blisku vezu s Cullen dok su zajedno radili noćne smjene u Medicinskom centru Somerset u New Jerseyju početkom 2000-ih. Pomogao joj je u brizi o djetetu i pokrivao ju je kad je zbog srčanog oboljenja ostajala bez daha. Bio je njezin pouzdanik. Nakon što je nekoliko sumnjivih smrti u bolnici dovelo do istrage, policija je zamolila Loughren da im pomogne. Pružila im je dokaze i na kraju odigrala presudnu ulogu u izvlačenju Cullenova priznanja. Međutim, prihvaćanje da je njen bliski prijatelj mogao počiniti tako strašne zločine uzelo je danak.
Loughren, koja se sada osjeća dobro nakon eksperimentalne operacije srca prije 18 godina, kaže: “Borila sam se s osjećajem krivnje što mi nedostaje [Cullen]. Borila sam se s osjećajem krivnje što nisam vidjela da to prijateljstvo ima i monstruoznu mračnu stranu. “A ja to nisam željela vidjeti. Htjela sam vjerovati da je on ubica iz milosrđa kako bih se mogla još uvijek brinuti o njemu. A on nije bio ubica iz milosrđa. Bio je hladnokrvni ubojica. I da ja to nisam vidjela…stvarno sam se mučila.” Sada je ljubaznija prema sebi.
“Doslovno sam rizikovala sve kako bih bila sigurna da je iza rešetaka. I pojavljivala sam se svaki dan i tjerala se svaki dan bez obzira na to koliko sam bila bolesna. Još uvijek sam se pokazivala kao mama. Još uvijek sam se pokazivala kao dobra medicinska sestra i gledajući nju [Jessicu], mogla sam biti ponosan na taj lik. Otvorio mi je prostor da kažem: ‘Bila sam dobra’.”
Recenzije filma su uglavnom pozitivne. Kritičar The Timesa Kevin Maher dao mu je četiri zvjezdice, izjavivši: “Eddie Redmayne blista u ovom trileru o trojanskom konju koji opisuje zločine psihopatskog bolničkog predatora, ali zapravo govori o nepravdi američkog zdravstvenog sistema. John DeFore iz Hollywood Reportera opisao je film kao “zanimljivu, ali osvježavajuće nemanipulativnu tragediju istinitog zločina”.
Bilo je, međutim, nekoliko onih koji imaju i negativno mišljenje. Mae Abdulbaki iz Screen Ranta opisala ju je kao “uobičajenu kriminalističku dramu koja se ne ističe”, dok joj je Mark Hanson iz The Slanta dao samo dvije zvjezdice, napisavši: “[Do kraja] Redmayne bjesni s takvim histrionskim štihom da film odjednom izgleda kao da je potpuno udaljen od bilo kakvog privida stvarnosti.”
Danski filmaš Lindholm, koji je napisao TV seriju Borgen i filmove kao što je Još jedna runda, kaže da gotovo nije povjerovao u Loughrenovu priču kada je prvi put pročitao scenarij Krysty Wilson-Cairns prije nekoliko godina. Odlučio je da se mora sam sastati s medicinskom sestrom kako bi ustanovio je li to doista istina. “Upoznao sam je u New Yorku… i sve je potvrđeno. Povrh toga, bila je briljantnija nego što sam mislio, više humana. Njena srčana bolest bila je mnogo gora nego što sam mislio.”
Lindholm je navikao “snimati filmove sa svojih devet najboljih prijatelja” u Kopenhagenu. Nikad prije nije snimio holivudski studijski film i nije mislio da će to ikada učiniti. Također nikada nije snimio film na engleskom jeziku. Ali susret s Loughranovom promijenio mu je mišljenje. “Upravo tu, odlučio sam da ću snimiti američki film i pokušati ovo pokrenuti… napraviti priču o ljudskosti, o snazi jednog pojedinca u cijelom ovom sistemu koji nije funkcionirao.” Sistem na koji se poziva je onaj koji je omogućio Cullenu da se seli iz bolnice u bolnicu, dajući mu priliku da počini više ubistava. Otpušten je s pet poslova njegovatelja i dao je otkaz na dva druga zbog zabrinutosti oko svoje prakse.
Ali tokom 16-godišnje karijere uvijek je nalazio ponovno zaposlenje. Smatra se da je to djelomično zato što bolnice nisu dijelile svoje sumnje o njemu zbog straha od tužbe. U filmu, pravni tim Medicinskog centra Somerset i službenik za rizike (glumi ju Kim Dickens) pokušavaju držati policiju na odstojanju insistirajući da provode naizgled beskrajnu internu istragu o svim mogućim nedjelima. “Kao posljedica slučaja Charlesa Cullena, kad god je neko prijavljen, njegova evidencija sada se mora čuvati sedam godina. Činjenica da se to već nije dogodilo… to je zapanjujuće”, kaže Redmayne, u očitoj nevjerici. “Činjenica da mu je dopušten pristup tim ranjivim ljudima, prilično je zaprepašćujuća.”
Američki zdravstveni sistem ponovno dolazi pod lupu u filmu kada oštro naglašava borbu nekih ljudi u SAD-u za pristup pristupačnoj zdravstvenoj skrbi. Loughren je bila previše bolesna da bi radila, ali se nije mogla prijaviti za zdravstveno osiguranje sve dok ne prođe godina dana rada u bolnici. Stoga je morala nastaviti raditi suprotno liječničkom savjetu. U jednoj sceni vidi se kako pokušava skupiti dovoljno novca da plati gotovo 1000 dolara za pregled srca, na kraju ga rasporedivši na dvije kreditne kartice.
Dok je NHS (britanski zdarvstveni sistem op.a) pod pritiskom s dugim listama čekanja za rutinske preglede, pritiskom na hitnu medicinsku pomoć i hitnu pomoć te nedostatkom osoblja, Redmayne predlaže da bismo trebali cijeniti ono što još uvijek nudi.
“To me učinilo nevjerovatno zahvalnim [za NHS]”, kaže Redmayne. “Čini se da bi ovaj film britanski gledatelji trebali shvatiti kao upozorenje na neki način. Mislim da je jako važan jer ga uzimamo zdravo za gotovo. Taj trenutak kad vidite Amy kako stavlja medicinski račun na dvije kreditne kartice, Nadam se da će to otvoriti oči britanskoj publici.”
Konačnu riječ o namjeravanoj ostavštini filma možda bi trebao imati Loughren, koji je sada praktičar komplementarne medicine.”Ova platforma koju imam u ovom trenutku zapravo je davanje glasa žrtvama… jer su svi govorili da je Cullen ubojica iz milosrđa i da će njegove žrtve ionako umrijeti. Ne, nisu. Mnoge njegove žrtve bile su vrlo mlade. Mnoge od njegovih žrtava bile su spremne napustiti bolnicu i on im je tu mogućnost oduzeo. A njihove porodice zaslužuju taj glas.”
Izvor: federalna.ba/BBC