Spinoff Narcosa, Griselda, toliko je šokantno zabavan

Foto: Netflix

Na Netflixu je od danas dostupno šest epizoda, nove serije kreatora Narcosa, serije Griselda koja je do sada pokupila vrlo dobre (do odlične) kritike. The Guardian joj je, tako dodijelio četiri od ukupno pet mogućih zvjezdica. Evo šta oni kažu.

Na ekranu se prvo pojavljuje izjava Pabla Escobara: “Jedini muškarac kojeg sam se ikad bojao bila je žena po imenu Griselda Blanco.” Kako onda ne ispričati njenu priču? Tim koji stoji iza Narcosa – scenarista Doug Miro, producent Eric Newman i režiser Andrés Baiz – koji je ispričao Escobarovu priču, iskoristio je priliku i nastavop sa novom šesterodijelnom Netflixovoj miniseriji Griselda. U seriji glumi Sofía Vergara (koja je i izvršna producentica) kao žena koja će postati zastrašujući narkobos poznat kao Kuma kokaina. To je vrsta odvažnog, „žilavog“, dramatičnog djela za kojim je sigurno žudjela nakon što je davno dokazala svoje komične sposobnosti u seriji Moderna obitelj.

Miro se igra pomalo brzo i opušteno s Griseldinom pričom iz stvarnog života. Prva epizoda počinje 1978. godine u vrijeme kada povrijeđena okuplja svoja tri sina kako bi pobjegla od svog muža dilera droge u Medellínu u Kolumbiji i preselila se u Miami na Floridi. Prijateljica Carmen (Paulina Dávila), koja je prije nekoliko godina krenula na slično očajničko putovanje, udomljuje ih i daje Griseldi posao u svojoj putničkoj agenciji. Ovo pod uslovom da Griselda ostavi kartelski život iza sebe i počne iznova. Nažalost, Griselda je pobjegla s kilogramom neobrađenog kokaina u torbi kako bi mogla prehraniti svoju porodicu – a taj mamac za „pravi novac“, umjesto plaće recepcionarke, pokazao se prevelikim.

U stvarnosti, Griselda je došla u Miami u sklopu izbjegavanja saveznih optužbi nakon što je uspostavila i 10 vrlo uspješnih godina vodila operaciju droge u New Yorku. No, autsajderski narativ je lakše prodati, pa je istina pomalo izmijenjena kako bi privukla više publike.

Međutim, uskoro gledajući seriju postaje svejedno šta je činjenica, a šta izmišljotina. Dok je Narcos bio sumoran, surov prikaz Escobarova uspona i pada, s kvazi-dokumentarnim osjećajem, Griselda je stilizirana pulp polufikcija čija se radnja odigrava brzo i opušteno, a režija pada samo na pravu stranu blještavog. To je, posebno u svjetlu užasne patnje i razaranja koje ona i njezini operativci ostavljaju za sobom tokom tri godine obuhvaćene u šest intenzivnih sati, najstrašnija zabava. U prvim epizodama čini se kao da će sve postati nešto više od puke zabave. Mizoginija i seksizam s kojima se Griselda susreće dok pokušava prodati svoju ciglu kokaina u novom gradu lijepo su skicirani kao sila koja djeluje protiv – i povremeno– za nju. Postoji lijep, ali nikad pretjeran osjećaj sestrinstva među ženama koje dovodi iz Medellína (njihovi grudnjaci punjeni s još kokaina, koji se izrezuju i dodaju hrpi mogućnosti na vagu motelske sobe), a koje poznaje iz vremena kada je radila s njma u bordelu. Vergara ne samo da nudi zapanjujuću izvedbu, već i onu koja pokazuje kako rana brutalna iskustva bruse instinkt za preživljavanje i također donose sve latentne sklonosti prema nekome – čak i ženi! – i postaju nešto uistinu ubojito i nemilosrdno. Također pokazuje sveprisutni seksizam tog vremena u navodno civiliziranijoj areni radnog mjesta. Latinoamerička policijska službenica, June (Juliana Aidén Martinez), prva je shvatila mogućnost da u gradu postoji novi igrač, a ne nova djevojka koja se stalno nalazi na pogrešnom, krvlju ispkrskanom mjestu i uvijek u krivo vrijeme . Njeni pokušaji da je neko sasluša utapaju se u moru urnebesnih šala kojima se zabavljaju njene kolege policajci (kao npr. pojačavanje klime kako bi joj kroz majicu vidjeli bradavice, ispunjavajući ureda zgužvanim kopijama dopisa koje ona konstano upućuje upozoravajući na tu „novu ženu“ i tako dalje). Kasnije se epizode rasipaju stvarajući potencijalne bogate šavove koji bi mogli oštrije razlikovati seriju od Narcosa – i mnogih drugih filmova i drama o narkokartelima. Serija postaje previše zaluđena scenografijama i prikazima nevjerojatnih užasa koje Griselda, kao i svaki šef kartela, oslobađa u svojoj potrazi za moći i širenju svog nevjerovatno unosnog carstva. Sve u svemu, priča o njenom brzom usponu i padu pogađa sve ritmove i donosi sve trope koje smo vidjeli prije. Ne ispunjava obećanje koje je dao da nam predstavi nešto drugačije, nešto dublje. Ali ostaje vrlo zanimljivom sa dobrim tempom i zanimanjem da se odgleda do kraja. U seriji nema slabe izvedbe i nudi sve što Vergara može učiniti.

To je podsjetnik da režiseri, ali i gledatelji, također, imaju svoje predrasude, svoja postavljena očekivanja od žena i glumica u komediji (a posebno onih lijepih), te koliko je ispunjavajuće vidjeti kako se te predrasude okreću– čak i ako u tom procesu mora biti uništeno mnogo grudnjaka i ako mnogo ljudi mora najbrutalnije umrijeti.

federalna.ba/The Guardian