Oppenheimerm, foto: Universal
Predviđanje koji će filmovi ostati relevantni desetljećima unaprijed uvijek je nezahvalno i pomalo rizično. Mnogi su se u prošlosti bavili nagađanjima o tehnološkoj i društvenoj budućnosti, ali rijetko o tome kako će se filmovi svojeg vremena doživljavati stotinu godina kasnije.
Ipak, povijest pokazuje da su neki filmovi iz 1920-ih, poput “Metropolisa” ili ranih djela Charlieja Chaplina, zadržali vrijednost i danas. Upravo iz tog razloga nastaje ova subjektivna i spekulativna lista filmova iz 2020-ih koji bi, barem prema sadašnjoj procjeni kritičara Collidera, mogli izdržati test vremena, prenosi Index.hr.
Oppenheimer (2023.)
Film u režiji Christophera Nolana bavi se razvojem prve atomske bombe i posljedicama koje je to imalo na čovječanstvo, osobito kroz strah od nuklearnog uništenja. Usredotočen je na povijesni trenutak Drugog svjetskog rata, ali i na dugotrajnu tjeskobu povezanu s nuklearnim oružjem. Nolanov oslonac na praktične efekte, umjesto pretjeranog CGI-ja, daje filmu tehničku trajnost. Kao povijesni film i vremenska kapsula kolektivne tjeskobe 20. i 21. stoljeća, “Oppenheimer” ima potencijal ostati relevantan.
One Battle After Another (2025.)
Labavo temeljen na romanu Thomasa Pynchona, ovaj film donosi satiričan i energičan pogled na suvremeno društvo. Iako snažno reflektira aktualni politički i ideološki trenutak, što bi budućim gledateljima moglo djelovati zbunjujuće, njegov akcijski i trilerski aspekt ima veće šanse za dugotrajnost. Neobičan ton i osjećaj da je film “ispred svog vremena” mogli bi mu ići u prilog.
Past Lives (2023.)
Film redateljice Celine Song prati dvoje prijatelja iz djetinjstva koji se ponovno susreću godinama kasnije, u trenutku kada je jedan od njih već u braku. Tema propuštenih prilika i razmišljanja o tome “što je moglo biti” univerzalna je i lako prepoznatljiva. Iako vizualno snažno odražava estetiku 2020-ih, suptilan i suzdržan pristup emocijama mogao bi mu osigurati dugoročnu vrijednost.
Flow (2024.)
Riječ je o nijemom animiranom filmu koji se oslanja na vizualno pripovijedanje, što ga povezuje s ranim filmskim razdobljima. Radnja prati mačku i druge životinje koje nakon poplave pokušavaju preživjeti na splavi. Film kombinira postapokaliptični okvir s nježnim i pristupačnim tonom, zbog čega ostaje razumljiv i bez dijaloga. Upravo ta jednostavnost mogla bi mu osigurati dug život.
Killers of the Flower Moon (2023.)
Film Martina Scorsesea smješten je u rane 1920-e i prikazuje zločine nad narodom Osage, počinjene kako bi se preuzela prava na naftom bogatu zemlju. Riječ je o emocionalno izuzetno teškom i beskompromisnom filmu koji se bavi sustavnim nasiljem i pohlepom. S obzirom na Scorseseov dosadašnji opus i trajnost njegovih ranijih filmova, postoji velika vjerojatnost da će i ovo djelo s vremenom biti još više cijenjeno.
The Worst Person in the World (2021.)
Ovaj film donosi zreliju verziju “coming-of-age” priče, usmjerene na nesigurnosti i traženje identiteta u prijelazu iz dvadesetih u tridesete godine života. Bavi se osjećajem izgubljenosti i emocionalnim lutanjima koja nisu često u fokusu filmskih priča. Upravo zbog te univerzalnosti, teme filma mogle bi ostati relevantne i u budućnosti.
Perfect Days (2023.)
U režiji Wima Wendersa, ovaj film prati samotnog muškarca koji radi kao čistač toaleta u Tokiju i pronalazi mir u rutini i jednostavnim svakodnevnim radnjama. Radnja je tiha, nenametljiva i lišena klasične drame. Upravo ta smirenost i usredotočenost na unutarnji život lika čine film već sada izdvojenim od suvremenog tempa života, što bi mu moglo dati dodatnu vrijednost u budućnosti.