Vircov paradokumentarizam potkrijepljen je brojnim, djelomično do sada neviđenim arhivskim snimkama koje se protežu kroz cjelokupno vrijeme Titove vladavine, od kraja Drugoga svjetskog rata do njegove smrti 1980. godine.
Izvor:www.facebook.com/HoustonWeHaveAProblemTheMovie
Slijetanje na Mjesec, američki svemirski program, hladnoratovska utrka i… Jugoslavija? Josip Broz Tito u Kući cveća i američki predsjednici u Bijeloj kući kao tajni ortaci u jednoj od najnapetijih utrka dvadesetog stoljeća, američko-sovjetskom maratonu naoružavanja i osvajanja svemira? Zemlja bratstva i jedinstva kao istinski most između komunističkog Istoka i kapitalističkog Zapada te ujedno industrijska i inovacijska velesila? Koliko god se ovaj niz činio bizarnim i nemogućim, slovenski redatelj Žiga Virc želio je u svome igrano-dokumentarnom filmu Houston, We Have a Problem!(2016), koji je svjetsku premijeru doživio na ovogodišnjem Tribeca Film Festivalu, pokazati kako to možda i nije toliko suludo kako bi čovjek možda isprva pomislio. Za razliku od njegovog dokumentarističkog (polu)srodnika, The Weight of Chains (2010) Borisa Malagurskog, Vircov paradokumentarizam ustvari završava, a ne započinje omiljenom temom svih teoretičara i kroničara Jugoslavije: njezinim krvavim završetkom.
Vircov paradokumentarizam potkrijepljen je brojnim, djelomično do sada neviđenim arhivskim snimkama koje se protežu kroz cjelokupno vrijeme Titove vladavine, od kraja Drugoga svjetskog rata do njegove smrti 1980. godine. Film je također prožet suvremeni(ji)m igranim sekvencama, intervjuima s nekadašnjim političko-vojnim dužnosnicima i znanstvenicima upitnog pedigrea te snimkama s jugoslavenskih, marokanskih i inih poprišta ove navodne povijesti. Priča odnosno tumačenje koje nam Virc nudi prije svega je zanimljivo i ispunjeno životnim pričama protagonista filma, koliko god se okolnosti filma tobože odnosile na globalne razmjere i svjetske tekovine. Likovi u filmu, inženjeri i njihove zastranjene obitelji, igre moći koje su iz očeva i kćeri načinile strance te okolnosti koje su kumovale naglom rastu jedne od siromašnijih zemalja Europe čine se suviše nevjerojatnima da bi bile izmišljene.
https://www.youtube.com/watch?v=Q_oQFplWs_g
Međutim, servira li se gledatelju u Houston, We Have a Problem! mit ili istina, povijest ili priča? Virc svojim pomno izabranim materijalom i njegovim ulančavanjem u arhivsko-igrani niz stvara paradokumentarizam par excellence, svojevrsni uvid u jugoslavensku mitologiju i mitomaniju istovremeno, posthumnu potvrdu da je zemlja od Vardara do Triglava imala svoje ključno, iako subverzivno značenje u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Dodatni nam se ključ servira u komentarima Slavoja Žižeka koji sve prikazano i izrečeno dovodi u pitanje, podsjećajući gledatelja da je povijest onoliko fikcionalna koliko smo je mi spremni smatrati točnom. Od insceniranih smrti raketnih inženjera do naracija iza videozapisa doživotnog jugoslavenskog predsjednika, narativi koje Virc stvara lažni su i realni, istiniti i fiktivni istovremeno, a s gledateljevim se (ne)poznavanjem povijesnih činjenica poigravaju na jedan uistinu prepreden način.
Iako mu tom prilikom možda nije otkrivao tajne putovanja na Mjesec, Tito je ipak bio posljednji državnik kojeg je John F. Kennedy prije svog ubojstva ugostio. Makar nije bilo financirano prihodima iz prodaje planova za rekete, jugoslavensko gospodarstvo do početka osamdesetih godina bilo je jedno od najprosperitetnijih u Europi. Možda je Houston, We Have a Problem! hommage svemu onome što se propustilo učiniti, za što u stalnom klaćenju između Istoka i Zapada nije bilo vremena jer su ozbiljnije stvari bile posrijedi, a za što je, ako ničeg drugog i ako već ne volje, barem bilo mogućnosti. No tu nije mogao pomoći nijedan Tesla, Ružička ni Prelog jer cilj je bilo sve ili ništa. Iako se nadovezuje na svoje prethodnike, već spomenuti The Weight of Chains ili Cinema Komunisto (2010) Mile Turajlić, Vircov Houston, We Have a Problem! ekskurs je u filmskom prikazivanju (pri)povijesti o bivšoj državi, dokufikcija koja traži sebi ravna, a koja ga je možda našla baš u onome što tematizira: Jugoslaviju i njezinu povijest koja je, neovisno kojoj političkoj opciji pripadali ili kakva sjećanja na tu zemlju gajili, čudnija od fikcije.