Prljavi Hari (Dirty Harry) će spasiti svijet

Printskrin

Obično se za filmove kaže da ne mogu promjeniti svijet. No, to u ovom slučaju i nije tačno. Serijal filmova “Prljavi Hari (Drty Harry)” je uspio da promjeni ne samo način pravljenja budućih filmskih ostvaranja istog žanra, nego i cjelokupno shvatanje i svijest društva prema određenim socijološko-patološkim događajima, te kao takav može predstavljati top model primjera, kako se kroz umjetničku formu može transformirati društvo i društveni procesi u tranziciji.

Piše: Muhamed Kovačević

Počelo je prilično davno

Godina je 1970. i legenda kaže da su se u malom Kubanskom restoranu u Kalifornijskom gradu San Francisko (San Francisco), za stolom našli maestro don Sigel, Klint Istvud (Clint Eastwood) i Hari Julijan Fink, koji je u rukama imao rukupis radnog naziva “Inspektor Heri Kalahan (Harry Callahan)”- detektivsku priču zasnovanu na istinitom dogadjaju o San Franciskovskom policijskom inspektoru Dejvu Toshiju, koji je uspješno riješio u tamošnjim okvirima vrlo poznati slučaj Zodijak.

Iščitavajući tekst koji je u fokusu imao glavnog glumca bez lične pozadine, porodice i prijatelja, poslužio je Klintu kao savršena mogućnost da nastavi glumiti po matrici “Čovjeka bez imena”, koji ga je do te godine etablirao u jednog od najpopularnijih svjetskih glumaca.

Mjesto radnje je grad San Francisko, koji je u kasnim 60-tim i početkom 70-tih, prosto bio grad opasnog življenja, u kojem je dolazilo do eksplozije bijesa nezaštićenih građana, koji su bili ogročeni masovnom korupcijom (gdje ste mogli kupiti saobraćajnog policajca za 100 dolara), i gdje su sudovi više vodili računa o pravima uhvaćenih mafijaških šefova nego o žrtvama (zvuči poznato zar ne?).

Kao vid lične reakcije i sam Istvud na kraju baca svoju policijsku značku u jezero, ogročen tadašnjim birokratskim stanjem.

Zanimljivo je reći da upravo sa filmom “Prljavi Hari” grad San Francisko dobija svoje mjesto na filmskoj mapi tadašnjeg Holivuda (Hollywood). Na tome treba zahvaliti i samom Istuvudu, koji je rođen u tom okrugu, odlučio prezentirati svoj rodni grad, darujući nam par prelijepih scena pejzaža i gradskih panorama, koje su popularne i danas.

Sam film je priča za sebe. Savršeni tempo radnje, sa odlično razrađenom dramaturgijom, u prvi plan postavlja tezu “O pravu i pravednosti”, gdje se problem kompliciranog birokratskog sistema na kraju ipak završava “Po kratkom postupku”. Ako još na to dodamo čuvene izreke iz filma, te konstantan osjećaj napetosti sa genijalnim upadicama komedijskog žanra, popraćenu uz također genijalnu muzičku podlogu Lale Schifrina, možemo slobodno reći da je slijedilo 102 minute čiste uživancije.

Žene policajci, Vijetnamski sindrom i osveta sa dozvolom

Prljavi Hari je bio apsolutni hit. Prosto je pokorio Američke boks ofise (Box office) sa nevjerovatnom gledanošću i zaradom, naravno.

Jedna druga stvar je meni lično mnogo zanimljivija. Prema statističkim podacima, nakon izlaska prvog dijela filma, socijološko-patološka situacija u gradu San Francisku se drastično mijenja. Stopa kriminaliteta opada za čak 30%, dok registracija pokušaja korupcije tj kupovine policajaca, opada čak i do 60%. Naravno i par ozbiljnih mafijaških porodica je sklonjeno iz opticaja, pa je nastavak serijala pod nazivom “Magnumske trupe” (Magnum Force 1973), pokušao dati odgovor:”Šta bi se desilo kada bi policajci imali bezgraničnu moć?”

Film je doduše nastao i kao refleksija tada već veoma aktuelne priče iz Brazila, gdje se specijalni vod policije otuđio od sistema i odlučio rješavati stvari tzv. “Predsudom bez suda.” Film ne odstupa od prvog dijela. I dalje tempo sa svojom dramaturgijom drži gledaoca prikovanog za televizor. No jedan detalj ili zanimljivost ako hoćete, je posebno izražajan u ovom dijelu. Scena kada azijska djevojka pita Klinta: “Šta je potrebno da žena uradi, kako bi otišla sa tobom u krevet?”, je dopisana scena od samog Klinta Istuvda, koji je dobivao hiljade pisama obožavateljki, isključivo azijskog podrijekla, i odlučio im se odužiti na taj specifičan način.

Da li su ta pisma bila ključna u promjeni filozofije, i otklonu od tipičnih teških tema, ostaje nepoznanica, ali činjenica je da se sa “Provalnikom (The Enforcer)” iz 1976 godine, serijal okreće drugim temama koje su bile ipak od šireg društvenog značaja za cijelu Ameriku.

Iako se i dalje snima u San Francisku, prva od novih tema je inkluzija, žena u javnim i administrativnim poslovima. Slanje žene kao inspektora na ulicu, je otvorilo žestoku temu između tadašnje većinom konzervativno-patrijahalne Amerike, i novog feminističkog vala koji je postajao sve moćniji sredinom 70-tih. Film tu temu ublažuje jednom drugom, koja je ustvari i glavna tema filma, gdje se priča fokusira na grupu mladih veterana, tek vraćenih iz Vijetnamskog rata, koji pod uticajem post ratnog sindroma, svoj bijes formulišu kroz radikalnu terorističku grupu, koja kroz revoluciju želi da ostvari principe i snove  tada već prežaljene “Djece cvijeća”. Vjerovatno i najnasilniji dio od cjelokupnog serijala, ipak će ostati prepoznatljiv po tome da će skeptični i odbojni inspektor Kalahan, pozvati svoju novu “prinudnu” partnericu na pivo. Da ne dodje do potpune socijalizacije i intimnog odnosa u tom dijelu, pobrinuo se kraj filma kada mlada i “naivna” inspektorica, iako pokazuje  zavidno umijeće, ostaje bez života u pokušaju da ispravi još jednu birokratsku dilemu, koja je otklonjena nedugo nakon toga, a koja glasi: “Amerikanci neće plaćati otkupnine za taoce”.

Tragičan završetak jedne junakinje, značio je početak i uspješnost druge. Film “Iznenadni napad (Sudden Impact 1983)” kojeg je režirao sam Istvud, je posebno potresna priča o silovanoj ženi, koja  koristi motiv osvete kao odgovor na impotentno policijsko – tužilasko stajalište naspram toga. Dvije stvari su posebno važne u ovom dijelu. Prva je da se radnja filma konačno odmiče od San Franciska, odnosno da se snimanje vrši i u drugim, manjim gradovima u regiji. Druga je da sam hladni i odbojni inspektor Kahalan, ipak postaje intiman za svojom “uslovnom” partnericom, za koju će naknadno otkriti da je ključ zadatka, na kojeg je poslata po naredbi. Ipak replika u kojoj inspektor govori da je “za osvetu sve dok poštuje zakon”, je vjerovatno najvažnija rečenica, koja će se decenijama kasnije vrtiti po svim psihološkim ordinacijama, koje su radile na rehabilitaciji žrtava silovanja, posebno žena.  

Kineska četvrt i odlazak u vječnost

“Mrtvi  bazen (The Dead Pool 1988)” je kraj ciklusa. Već ostarjeli Istvud u tom filmu pokušava nam objasniti da i ljudi u zrelim godinama, sijede kose, mogu komotno ići u teretanu i dizati utege. Ili opušteno trčati uz dok, sunčanog nedeljnog jutra. Specifičnost ovog filma je u tome, što on posebnu pažnju poklanja inkluziji tadašnje najveće Američke dijaspore – Kineskoj!.

Naime kraj 80-tih u cijeloj Americi je period totalne histerije, zbog masovnog prilijeva uglavnom, Azijskih doseljenika, koji u svojim četvrtima stvaraju posebna pravno-socijoloska pravila, uglavnom bazirana na onima iz zemalja podrijekla. U jednom periodu, smatralo se da su ozbiljno prijetila i samim Američkim vrijednostima, tjerajućimnoge poznate Američke političare toga doba, na momente, čak i šokantne rasističke poruke.

Pored ove poruke film se “vraća na izvor”, ali sa jednom ogromnom iznimkom. Naime kraj serijala nosi poruku da pored toga što i dalje u policijsko – pravosudnom sistemu, ima pojedinaca koji nisu u redu, oni su samo pojedinci. Dramaturgija psihopate koji juri režisera, je na neki način i ironično-sarakastični otklon i samog Istuvda na brojne filmske kritičare, koji su u tada već decenijskom vremenskom razdoblju, konstantno kritikovali njegov lik, kao beskurpuloznog hladnokrvnog, nasilnog čovjeka, koji se najbolje osjeća kada ima pištolj u ruci. Scena kada psihopata ubija jednog od najpoznatijih filmskih kritičara Amerike, i pri tome izgovara: “Lažes!”, jasna je poruka šta je sam Istvud mislio o svemu tome.

I na kraju šta reći? Kultni serijal, koji je u svom skoro dvodecnijskom vremenskom razdoblju podario čak 5 nastavaka filmskog materijala, prestavlja mnogo više od filmografskog ostvarenja. Najbolje od svega je to, što bez obzira što je prošlo skoro pa 30 godina od završetka serijala, njegova tematologija je i danas aktuelna. Ako mi ne vjerujete, probajte zamisliti samo jednog balkanskog “Prljavog Harija”,  koji se obračunava sa našim, balkanskim mafijašima i političarima, i imate apsolutni filmski hit. Zar ne?

https://www.youtube.com/watch?v=fONiS49qB9A

Autor: Impuls