Prije 25 godina ‘Thelma i Louise’ bio je radikalan film. Nažalost, još uvijek jest.

Prošlo je 25 godina otkako su Geena Davis i Susan Sarandon prašile pustinjom u uzbudljivom filmu ceste “Thelma i Louise” Ridleya Scotta, koji se usudio posjesti žene za volan i dovesti ih do legendarnog kraja, u kojem su se u svom tirkiznom Thudnerbird kabrioletu vinule u otvoreno grotlo Velikog kanjona.

Konačno! – rekle su feministkinje, uzbuđene što gledaju kompleksne, nestereotipne ženske likove.

Revolucionarno! – rekoše filmski kritičari, prepoznavši da se radi o presedanu.

Mizandrija! – rekla je nekolicina (uglavnom muških) nezadovoljnika koji su smatrali kako film ponižava muškarce i veliča nasilje.

“Thelma i Louise” ispričale su priču o konobarici koja se dosađuje i razočaranoj kućanici, koje krenu na put koji ih dovede do niza kriminalnih činova nakon što jedna od njih ubije muškarca koji je pokušao silovati njezinu suputnicu. No, film je i zabavan, prepun akcije i pametan – i doživio je veliki uspjeh u kinima nakon premijere u svibnju 1991., zaradivši 45 milijuna dolara u SAD-u. I činilo se da predstavlja kinematografsku i kulturalnu prekretnicu koja bi mogla promijeniti ulogu žena na ekranu.
“Sudeći prema brojnim ženama svih generacija koje su se tako snažno poistovjetile s Thelmom i Louise, još uvijek postoji snažna potreba za svim osnovnim elementima ovakvih klasičnih filmova pobune protiv društva, no ovoga puta pod uvjetima koje postavljaju žene”, napisao je filmski kritičar Roger Ebert.

“Za deset godina ovaj ćemo film smatrati prekretnicom”, izjavio je za Boston Phoenix Peter Keough.

Geena Davis je definitivno vjerovala u to. Imala je već jednog osvojenog Oscara za najbolju sporednu ulogu [“Slučajni turist”, 1988.], no uloga Thelme bila je njezina prva velika uloga u nekom visokobudžetnom filmu. “Doista nismo bile spremne na reakciju kakvu smo dobile, to je bilo vrlo snažno i uzbudljivo”, rekla nam je u telefonskom razgovoru iz svog doma u Los Angelesu. “Mislila sam, ‘O, da, stvari će od sada biti bolje za žene’. Jednostavno sam pretpostavila da će za žene ići na bolje”.

No, nije bilo tako.

Nedavno su dvije novije studije o današnjoj kinematografiji potkrijepile osjećaj kako su žene izgubile bitku na velikom ekranu.
Prvo od tih istraživanja je otkrilo kako su žene neproporcionalno zastupljene u scenama nagosti – tri puta više nego muškarci. Drugo je otkrilo da muškarci imaju neproporcionalno više teksta u dijalozima.

Još više zapanjuje posljednja studija sa stranice Polygraph, koja je analizirajući preko 2000 filmova otkrila kako muški likovi govore više od žena čak i u filmovima u kojima su u fokusu žene. Disneyev veliki hit “Frozen” možda slavi sestrinstvo, no 57 posto dijaloga pripada muškim likovima. Čak ni Katniss Everdeen, odvažna junakinja “Igara gladi” i njezine kolegice ne govore toliko mnogo kao muški sporedni likovi, kako u knjigama tako i u filmskim adaptacijama.

Podatak o nagim scenama dolazi iz veće studije sa Sveučilišta Mount Saint Mary's u Los Angelesu, koja pokazuje kako je u 100 najprofitabilnijih filmova iz 2014. bilo samo 12 posto glavnih ženskih uloga.

Ti novi izvještaji pridružuju se istraživanju koje je provela zagovaračka organizacija Geene Davis – Geena Davis Institute on Gender in Media – koje je otkrilo kako se postotak govora ženskih likova u najgledanijim filmovima nije promijenio gotovo pola stoljeća.

“Imamo nekoliko uloga, a to često nisu stvarno dobre uloge”, kaže Davis. “To je poput one šale Woodyja Allena o restoranu – ne samo što je hrana loša, već su i porcije jako male”.

Davis je kao glasnogovornica aktivistkinja za prava žena prošle godine pokrenula filmski festival koji promiče rodni diverzitet – Bentonville Film Festival, te kaže kako je nedostatak žena na filmu postao toliko standardan da to većina nas čak ni ne primjećuje. Naravno, postoje iznimke, no toliko ih je malo da uvijek završimo navodeći stalno jedne te iste. (Hej, a što je s”A League of Their Own“? Što je s Djeverušama (“Bridesmaids“))?

Davis kaže da statistika dokazuje kako nekoliko blockbustera sa ženama u glavnim ulogama nije dovoljno da podigne ljestvicu. Što predlaže?
“Kao prvo, mislim da bi mi trebali dati na čitanje sve scenarije prije nego što počnu raditi film”, kaže ozbiljno, a zatim se nasmije. “Mogla bih vrlo lako u par poteza popraviti stvar.”

Nastavlja ozbiljno: “Prije izbora glumaca/ica, prođi kroz scenarij i promijeni gomilu imena u ženska”, kaže. “I neka u svakoj grupnoj sceni bude jednak broj žena. I zapamti da ženski likovi također imaju pravo na moćna zanimanja”.

“Naše istraživanje je pokazalo da, a to je vrlo uznemirujuće, iako je postotak žena na upravljačkim mjestima u korporacijama, predsjednica, sutkinja i tome slično nizak, daleko je niži u filmskoj fikciji. A radi se o fikciji”, kaže podižući glas. “Činjenica da nismo sposobni reflektirati čak ni poražavajuću stvarnost doista je užasavajuća”.

Također, to nije mudar poslovni potez, dodaje. Samo prošle godine, neki od najvećih kino-hitova bili su filmovi u kojima su glavne uloge igrale žene. “Pobješnjeli Max: Divlja cesta” (“Mad Max: Fury Road”) s Charlize Theron kao feminističkom protagonistkinjom zaradio je 375 milijuna dolara širom svijeta ; “Pitch Perfect 2”, s Annom Kendrick i Rebel Wilson koji je režirala Elizabeth Banks, zaradio je 70 milijuna dolara samo prvog vikenda (kako piše Variety).

“Filmovi u kojima ima više žena i više diverziteta zarađuju više”, kaže Davis. Angažirati žene i nebijele glumce i glumice nije milosrđe ili politička korektnost – “radi se o tome da glumačka postava odražava publiku i pokazuje svijet kakav uistinu jest, s 51 posto žena i s brojnim ljudima koji nisu bijelci i bjelkinje”.

Davis namjerava učiniti upravo to sljedećeg mjeseca kao domaćica drugog filmskog festivala u Bentonvilleu. Taj mladi festival fokusiran je na filmove s proporcionalnim udjelom žena i raznolikom glumačkom postavom; neobično je to što festival pobjednicima osigurava televizijsku i kinematografsku distribuciju. “To je jako važno”, kaže Davis. “Jako mnogo filmskih autora i autorica su mi rekli kako je film teže distribuirati nego ga snimiti”.

Čak i ako film “Thelma i Louise” nije uspio promijeniti ulogu žena u Hollywoodu, utjecao je na žene koje su sudjelovale u njemu. Callie Khouri osvojila je Oscara za svoj scenarij; iako je imala nekoliko uspješnih kino-filmova u kojima su dominirali ženski likovi – najpoznatiji je “Svete tajne sestrinstva Ya-Ya” (“Divine Secrets of the Ya-Ya Sisterhood”) – u zadnje vrijeme postiže još veći uspjeh na TV-u, kao autorica i producentica ABC-jeve serije o country divi – “Nashville”.

Također, “Thelma i Louise” je drugi u povijesti filma koji je imao dvije nominacije za Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu te je “pogurao” karijere i Sarandon i Davis. Sarandon je dobila Oscara za glavnu ulogu u filmu “Odlazak u smrt” (“Dead Man Walking”) 1995., i jedna je od nekoliko starijih glumica koje su uspjele održati uspješne karijere. U međuvremenu, Davis je 1992. snimila još jedan ženski film koji je postao pop-kulturalni fenomen “A League of Their Own”, u kojem je uz mlađe kolegice glumila članicu ženskog bejzbol tima iz 1940-ih. No, nakon katastrofalnog neuspjeha filma “Otok boje krvi” (“Cutthroat Island”), koji je bio njen pokušaj da se potvrdi u unosnom, muškom, akcijsko-avanturističkom žanru, Davis je počela više nastupati na televiziji. 2006. osvojila je Zlatni globus za ulogu prve predsjednice u seriji “Američka predsjednica” (“Commander in Chief”).

Ironično, “Thelma i Louise” je dao vjetar u leđa i jednom mladom glumcu. Sa 26 godina, Brad Pitt je odigrao ulogu koja je izokrenula rodne stereotipe: kao zavodljivi lutalica, šepurio se pred kamerom golog torza, prekrasno osvijetljen – to je bila uloga kakvu su prije njega odigrale brojne lijepe starlete. Danas je, naravno, jedan od najvećih starijih hollywoodskih alfa muškaraca.

Film “Thelma i Louise” zauvijek je promijenio percepciju Geene Davis kada se radi o rodnoj ravnopravnosti na filmu. Davis kaže: “Bilo je to stvarno veliko upozorenje kako rijetko ženama dajemo priliku da igraju uzbudljive i inspirativne ženske uloge”.

A i nama su te uloge bile uzbudljive. Pored osvježavajuće progresivne politike, film je bio odvažan i duhovit i seksi, a njihova divlja vožnja bila je prokleto zabavna.

“Filmska industrija se konačno počela mijenjati, samo ne dovoljno brzo”, kaže Davis.

“U svim sferama društva postoji ogromna rodna neravnopravnost, a jedino područje u kojemu se promjena može dogoditi preko noći je film”, kaže. “Beskrajno dugo ćemo čekati da u Kongresu sjedi polovica žena, no u Kongresu bi moglo sutra biti pola žena, ukoliko to netko napravi u sljedećem filmu”.

“Ja sam nestrpljivo optimistična”, smije se.

(Thelminim riječima: “Let's keep going”).

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević, Libela

Izvor: Caitlin Gibson, Washingtonpost.com