Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.
Kada Hercog (Werner Herzog) izabere temu za dokumentarac možemo biti sigurni da ćemo gledati nešto poznato, ali iz potpuno drugog ugla. Iz toliko iščašenog ugla da ćemo brzo shvatiti da znamo vrlo malo o nečemu što nam je do tog trenutka bilo „poznato“.
U glavnoj ulozi sa Arnoldom Schwarzeneggerom, blockbuster iz 1984. godine, The Terminator, postao je sinonim za opasnosti od superinteligentnih mašina. No, film ujedno "pomaže i ometa" naše razumijevanje vještačke inteligencije.
Predstava „Bračno savjetovanje“ nastala prema tekstu austrijskog književnika Daniela Glattauera, u režiji Željka Stjepanovića, premijerno je izvedena tokom Zapleta u Gradskom pozorištu „Jazavac“. Na sceni, koja je obogaćena postavkom prijatnog ambijenta svijetlog kolorita, mogle su se uočiti glavne relacije koje čine pojam savremenog braka: muž – psihoterapeut – žena.
Neki film, ne bez razloga, definiraju kao spektakl od kojeg ne želimo odvojiti pogled, ali u filmskoj umjetnosti postoji i druga dimenzija koju je jedan doajen američke filmske kritike sročio kao „stroj koji generira empatiju”. Mehanizam toga je što se mi s filmskim likovima, fiktivnim, fikcionaliziranim ili posve stvarnim, kao i s njihovim situacijama, pozicijama i sudbinama, identificiramo, ponekad dubinski. To filmsku umjetnost definira kao sinkretičku: spektakl u njemu je vizualnog i auditivnog karaktera, dok narativna komponenta izvire iz književnosti i drame/teatra. „Njegove tri kćeri“ („His Three Daughters“) Azazela Jacobsa je vrlo dobar primjer više za drugu nego za prvu definiciju, budući da njegova audio-vizualna komponenta ne cilja na jake senzacije i spektakl, ali to ne znači da je ona zanemarena.
U najnovijoj zvjezdanoj drami Apple TV+ (u režiji Alfonsa Cuaróna), dobitnica Oscara Cate Blanchett glumi poznatu novinarku koju terorizira osvetoljubivi muškarac putem romana koji je sam objavio. Serija je inteligentna i prelijepo snimljena-piše za BBC Culture Caryn James.
Studio “Serčlajts” je premijerno prikazao drugi trejler za novi film reditelja Džejmsa Mangolda “A Complete Unknown”, slobodnu filmsku biografiju slavnog rok muzičara Boba Dilana.
Nastavak filmske franšize o Jokeru doživio je neuspjeh na blagajnama – ali ono što njegovu izvedbu čini još katastrofalnijom je njegova astronomska cijena, procijenjena na više od tri puta veću od originalne.
