Operna pjevačica, kazališna i filmska glumica Margaret Dumont rođena je 20. listopada 1882. godine u njujorškoj četvrti Brooklyn, pod imenom Daisy Juliette Baker.
Piše: Nada Kujundžić
Operna pjevačica, kazališna i filmska glumica Margaret Dumont rođena je 20. listopada 1882. godine u njujorškoj četvrti Brooklyn, pod imenom Daisy Juliette Baker.
Roditelji William Lawrence Baker i Lillian Harvey zarana je šalju na jug, u grad Atlantu, gdje djevojčicu odgaja njen krsni kum, književnik Joel Chandler Harris, najpoznatiji po zbirkama pripovijedaka Ujak Remus: njegove pjesme i kazivanja (Uncle Remus: His Songs and His Sayings, 1880.) i Noći s ujakom Remusom (Nights with Uncle Remus, 1883.; zbirke su kasnije poslužile kao predložak za Disneyjev kontroverzni igrano-animirani film Pjesma Juga/Song of the South, 1946.).
Sama Dumont kasnije će tvrditi da je rođena 1889. godine u Atlanti, pod imenom Marguerite Baker.
Prema majčinim željama, Daisy se zarana počinje pripremati za karijeru u kazalištu pohađajući satove glume i opernog pjevanja. Na sceni je debitirala 1902. godine u predstavi Ljepotica i zvijer. Ubrzo prelazi u vodvilj i nastupa diljem Europe pod umjetničkim imenom Daisy Dumont, koje kasnije mijenja u Margaret (Marguerite) Dumont. Njeni vokalni i komičarski talenti priskrbljuju joj naklonost kritike i publike, te privlače pozornost kazališnog redatelja i producenta Jacoba J. Shuberta, koji joj daje ulogu u broadwayskoj predstavi Djevojka za pultom (The Girl behind the Counter, 1907.).
Nakon tri uspješne godine na Broadwayu, Dumont napušta showbusiness i udaje se za milijunaša Johna Mollera ml., s kojim ostaje u braku sve do njegove smrti 24. prosinca 1918. godine. Za vrijeme braka glumačke uloge zamjenjuje “ulogom” dame iz visokog društva, vlasnice raskošnih vila u Kaliforniji i Francuskoj i pokroviteljice umjetnosti (nastupila je jedino u ekranizaciji romana Charlesa Dickensa Priča o dva grada/A Tale of Two Cities, 1917.), no nakon suprugove smrti vraća se na Broadway gdje nastupa u glazbenim komedijama kao što su Lepeza (The Fan, 1921.) i Uspon Rosie O’Reilly (The Rise of Rosie O’Reilly, 1923./24.).
1925. godine scenarist George S. Kaufman nudi joj ulogu gospođe Potter u predstavi Tikvani (The Cocoanuts, 1925.). Bio je to njen prvi nastup s legendarnom braćom Marx: Grouchom, Chicom, Harpom i Zeppom. 1928. Dumont će ponovo nastupiti s Marxovima u predstavi Krotitelji (Animal Crackers), a uloge u spomenutim komedijama reprizirat će i u njihovim filmskim adaptacijama 1929. (The Cocoanuts) i 1930. godine (Animal Crackers).
“Peti brat Marx”
Početkom 30-ih godina Dumont slijedi Marxove u Hollywood gdje zajedno snimaju glasovitu političku satiru Pačja juha (Duck Soup, 1933.). Bio je to posljednji film u kojem su Marxovi nastupili kao kvartet: nezadovoljan statusom unutar glumačke trupe i uvjeren da su njegovi talenti nedovoljno iskorišteni, Zeppo, naime, napušta tim. S preostala tri brata Marx, Dumont će snimiti još četiri filma: Noć u operi (A Night at the Opera, 1935.), Dan na utrkama (A Day at the Races, 1937.), U cirkusu (At the Circus, 1939.) i Velika trgovina (The Big Store, 1941.). Uloga Emily Upjohn u filmu Dan na utrkama donosi joj nagradu za najbolju sporednu glumicu u 1937. godini.
U filmovima braće Marx, piše Dan Callahan, Dumont redovito igra “bogate udovice ‘teške’ milijune dolara, društvene snobove s gomilom bisera, ogrlica i lornjona oko vrata”. Kao utjelovljenje establišmenta, Dumontini likovi stalna su meta šala braće Marx, osobito Groucha.
No da bi Grouchovi sarkastični komentari i šaljiva udvaranja polučili uspjeh kod publike, Dumnt je na njih morala reagirati smireno, staloženo, katkad i zbunjeno.
“Glumiti ozbiljnost u komediji prava je umjetnost”, izjavila je jednom prilikom. “Morate pripremiti teren za svog duhovitog partnera, ali ga ne smijete nadmašiti, niti mu preoteti šale”.
Sam Groucho je u intervjuu s televizijskim voditeljem Dickom Cavettom izjavio da tajna Dumontinog uspjeha leži u činjenici da uopće nije shvaćala njegove šale. Rasprave o tome jesu li Dumontini zbunjeni izrazi lica autentični ili jednostavno sjajno odglumljeni vode se i danas.
At the Circus
Raditi s otkačenom braćom koja su neslane šale zbijala i ispred i iza kamere, nije bilo nimalo lako: Groucho joj je, primjerice, često priređivao razna “iznenađenja”, od izmicanja stolica do ubacivanja žaba u njenu kadu. Ako je vjerovati glasinama, Dumont je više puta napuštala set i prijetila prekidom suradnje s neozbiljnim glumačkim partnerima. U osvrtu na film Dan na utrkama, filmska kritičarka Cecelia Ager napisala je pomalo neobičnu pohvalu glumičinoj izdržljivosti:
“Trebalo bi podići spomenik, ili dodijeliti Kongresnu medalju časti, ili proglasiti državni praznik u čast velikoj Margaret Dumont, ženi koja podnosi ludorije braće Marx. (…) Za nju, svijet filmova braće Marx racionalan je, razumljiv i siguran. Smireno ga sagledava i neiscrpnom se snagom bori da se u njemu održi.
Podjednako spremna na romantična šaputanja i živciranje, na Grouchove iznenadne izljeve nježnosti i grube izdaje, sve njene čudesne kvalitete dolaze do izražaja u Danu na utrkama, gdje se njena snaga otkriva kao ne-ljudska, štoviše, kao božanska.”
Usprkos svim neslanim šalama na njen račun, Groucho je za Margaret Dumont imao samo riječi hvale: od milja ju je zvao “petim bratom Marx”, a prisjetio je se i na 46. dodjeli Oscara (1974.), kada je braći Marx uručen počasni Oscar za životno djelo.
Osim s braćom Marx, Dumont je surađivala i s drugim komičarskim legendama kao što su W.C. Fields (Nikad ne popuštaj žutokljuncu/Never Give a Sucker an Even Break, 1941.), Stan Laurel i Oliver Hardy (Učitelji plesa/The Dancing Masters, 1943.), Bud Abbott i Lou Costello (Mali div/Little Giant, 1946.) i Jack Benny (Rog svira u ponoć/The Horn Blows at Midnight, 1945).
Međutim, uspjeh komedija braće Marx zacrtao je putanju njene buduće karijere: u većini od 60-ak filmova koje je snimila igrala je sporedne uloge uštogljenih dama iz visokog društva. Nastupila je i u nizu mjuzikla, kao što su Bal na vodi (Bathing Beauty, 1944.) i Kako sam pobijedio u ratu (Up in Arms, 1944.), te u nekoliko drama (npr. Dramska škola/Dramatic School, 1938.), a 50-ih je godina bila stalna gošća u humorističnoj seriji Moja prijateljica Irma (My Friend Irma, 1952.–1953.).
U svom posljednjem javnom nastupu, Margaret Dumont pojavila se upravo u društvu Groucha Marxa: komičarski dvojac odigrao je poznatu scenu između bogate ljubiteljice umjetnosti gđe Rittenhouse i otkačenog istraživača i pustolova kapetana Spauldinga s početka filma Krotitelji u sklopu televizijskog programa The Hollywood Palace 1965. Umrla je samo nekoliko dana kasnije (06. ožujka 1965.) u Los Angelesu, od posljedica srčanog udara.
Preuzeto sa voxfeminae