Foto: Press
Kao po nekom prirodnom redu, velike streaming kuće najjače adute plasiraju za kraj ljeta. Ove godine na kavama i pivama, društvenim mrežama i puš-pauzama borbu, sasvim očekivano, vode dva imena: Gospodar prstenova i Igra prijestolja.
Zapravo, da budemo točni, njihovi prequeli: The Lord of the Rings: The Rings of Power i House of the Dragon.
Obje serije se događaju prije događaja iz originala – LOTR Rings of Power stoljećima prije priče o Frodu i ekipi, u vrijeme kad je Sauron tek gradio ime. House of Dragon cirka dva stoljeća prije priče o Daenerys Targaryen i onom kraju od kojeg se još nismo pošteno oporavili niti oprostili.
Obje serije izlaze jednom tjedno te je iza nas nekoliko epizoda. Malo, ali dovoljno da, bez spojlera i otkrivanja ičega, izvučemo prve zaključke.
Potpuno različite serije
A zaključak je da su to dvije potpuno različite serije i da nema nikakvog smisla uspoređivati ih.
Ljudi potpuno krivo percipiraju LOTR: Rings of Power i novi GOT kao dvije slične pa onda automatski i konkurentske serije.
Ista se pogreška radi s, naprimjer, Star Warsom i Star Trekom jer se obje događaju u svemiru i obje imaju “Star” u imenu. U tom slučaju, prva je najobičniji fantasy, druga je klasični SF. Totalna razlika.
LOTR i GOT (a zovimo ih tako jer ih nikad nitko neće zvati Rings of Power i House of the Dragon) spadaju u klasični fantasy, ali je pristup serijama potpuno drugačiji.
GOT radi na odnosu među likovima, njihovoj karakterizaciji i osobnosti pa su u prvom planu spletke, utjecaj, podmetanja, prava i lažna savezništva, ljubomora i sve što odlikuje međuljudske odnose kad se bore za moć i utjecaj.
LOTR ima drugačiji pristup – pokušava oživjeti i nanovo prenijeti onu atmosferičnost originalnog LOTR-a, idiličnost Middle-eartha kojemu prijeti Zlo iz sjene te nudi klasičnu borbu dobra i zla. U onom starom, filmskom LOTR-u je od početka bilo jasno tko su dobri likovi, tko su zli te da s Boromirom nešto nije u redu. Tako je nekako i sada jasno.
LOTR, za razliku od GOT-a, nije ni zamišljen da bude komplicirana drama, već fantasy bajka.
Utoliko je uspoređivati te dvije serije kao da kažeš da je Seinfeld bolji od Breaking Bada. Ok, legitimno mišljenje, ali serije nemaju nikakve veze.
Tko je uspio?
E sad, to što nije riječ o usporedivim serijama koliko se na prvi pogled čini, ne znači da su obje serije uspjele ili da će uspjeti u onome što im je najjači adut.
Game of Thrones je imao razočaravajući kraj. Sedam-osam sezona plašili su nas sa strašnim Night Kingom i strašnim White Walkerima. Na kraju, u antiklimaksu koji smo čekali 10-ak godina Aryja Stark ga je riješila nožem za mazanje maslaca. I gotovo. Utoliko je novi GOT House of Dragon imao težak posao da vrati (još uvijek bijesne) fanove i zadrži njihovu pažnju. U tome su, barem zasad, uspjeli. Priča o Rhaenyri Targaryen, njenom ocu, stricu i ostalima odlično nas uvlači u svijet Westerosa i nudi na momente i bolju dramu od one u koju smo se zaljubili u originalnom GOT-u.
LOTR: Rings of Power je prekrasan i skup, no pitanje je koliko je (zasad) uspio kopirati onu jednostavnost likova, ljepotu Međuzemlja i zebnju koja se javlja jer je Zlo sve prisutnije. Zasad je tu, a tek je iza nas nekoliko epizoda, previše likova i previše različitih priča koje je na momente teško pratiti. No sve se to može brzo ispraviti – ako producenti ne upadnu u zamku da krenu kopirati slojevitost GOT-a. LOTR je uvijek bio jednostavan i jasan, zato smo ga i obožavali.
Piše: Frane Ćapeta/ Index.hr